30. stu 2009.

“Suton”

Legendarni krstaš “Suton”, jedriličarskog kluba “Delfin” sa Seljanova, kojeg je prije mnogo godina napravio Vazmo Sorić, još uvijek plovi.

Krstas Suton YC Delfin ED “Suton”

Na internet prezentaciji kluba čitamo, između ostalog, i sledeće:


“U doba najbrojnijeg članstva i flote, JK Delfin je nastupao na regatama duž Jadrana sa preko 20 učesnika u raznim klasama. Posebni uspjesi postizani su u klasi krstaš. Brodovi Suton i Crnogorka ispisali su, sa svojim posadama, slavne stranice Delfina, upisujući se višestruko kao pobjednici na regatama od Istre do Budve. Suton, ručni rad jednog od osnivača društva, pionira tivatskoga jedrenja, Vazma Sorića, danas plovi pod drugim imenom i kormilarenjem novoga vlasnika. Ista sudbina je snašla i druge naše krstaše.”


Sa njihovog sajta su i ove fotografije kojima se na trenutak vraćamo u “predplastično” doba.


Suton YC Delfin ispred H Novog“Suton” ispred Novoga

YC Delfin kalafatavanje EDKalafatavanje “Crnogorke” (u pozadini “Suton”)

YC Delfin Stele ispred klubske barake EDPituravanje “Stele”

Camcari na djelu YC Delfin ED Čamčari na djelu

jedrilicari prve generacije YC Delfin
 
Pogledajte više na  http://www.yc-delfin.com/

NB

26. stu 2009.

Rokova sjećanja

Upravo smo dobili nove, interesantne detalje za priču o arsenalskoj pasari.

Mandrac Matkovica EDDrvena flotila

Saznajemo da su postojale (i vjerovatno još postoje) makete ovog modela, kao i da je bila skuplja neopiturana od opiturane barke! Tu je i par imena za spisak čamčara, sjećanje na jednu radionicu sa lastovske rive i potvrda da ovaj zanat u Boki nije mrtav .

Mislim, a to sam neđe pročitao, da u Arsenal nje bilo isto čamčar i kalafat. Čamčar je gradio barke a kalafat je nabijao kučinu između madijera. Dali su, pošto su vjerovatno završili isti zanat, ovi bolji gradili barke a ovi malo slabiji postali kalafati ne znam. To znaju sigurno ovi sa vašega popisa. Iz priče znam da je jedan dobar kalafat bio Bažigeti, ne znam mu ime sa Većega Brda ! I da spomenem čamčare, pokojni su, Spaso Pjevalica i njegov zet Krešo Mikulandra, onda Vazmo Sorić !

U Strp živi i još radi Bogdan - Bogdo Bilafer čamčar, koji je radio i penziju zaradio u Arsenal. Slavinom ocu je barku popravljao ovo ljeto a prošle godine je Danku !

Poslije remonta ED Poslije remonta

Malo sam se propitao, u Bijeloj postoji neki Svilanović. Navodno postoji i jedan u Zelenici. U Bigovu ima isto jedan meštar, mlađi po godinama.

Mene interesuje, dali od svih njih ima ko bi mog'o napraviti barku da mu se donese nacrt i kamion dasaka i ponata ?

Interesantna je i priča, a istinita je, da je u Arsenalu bila skuplja neopiturana od piturane barke !!! Štuk i pitura ke bela figura !
Davno je to bilo, još su mi bili živi baba i đede, kada su me jednom vodili kod Đanka Matkovića. Još su mi u sjećanju makete arsenalskih pasara sto ih je on napravio.

Raspisao sam se, sjećanja naviru. Bora Ćubrića barka je bila arsenalska pasara, Danku je barku napravio gore pomenuti par Pjevalica i Mikulandra a i prvu rekonstrukciju, kad je skinuta paluba, Krešo Mikulandra !

bivshi shkver EDNa mjestu sasušene palme bio je Jozov “navoz” 


Zaboravio sam na pok. Joza Perušinu i barke što ih je on pravio ispred svoje kuće na rivi u Lastvi. Napravio je sebi, ocu Jova Tomanovića i ocu Mija Faža. Na žalost i ova posljednja je sagnjela ispred jedriličarskog društva. Sjećam se i jenog brodića što je dugo stojao Jozu ispred kuće a poslije je završio i iza Doma J. Marković. Inače Jozo nije radio u Arsenal nego je u Boniće u neku zadrugu koja je onda postojala !

Naš drug je svoju barku izgorio pekući rakiju. Slično nešto rade i u Komiži, mada nisam baš u pravu jer oni iza toga naprave novu !

Toliko za sad. Pozdrav
Roko


Zahvaljujemo se Roku i očekujemo nove detalje, i naravno fotografije, jer Roko je jedan od najmlađih članova foto-kino kluba Mladost iz D. Lastve

NB

Prethodni prilozi o arsenalskoj pasari:

Čamčari, kalafati i drugi
Kako je pravljena arsenalska pasara
Arsenalska pasara
Autentična bokeljska barka

25. stu 2009.

Drvena brodogradnja “Bokovac” Bar

Ove nam je fotografije poslao Nenad Bokovac iz Bara.


1-slika20_ED

Čamčarski zanat je izučio kod svog oca Petra. ovakve drvene “ljepotice” isplovljavaju iz njihove radionice…

2-camace_ED
3-10092006(031)_ED

Nenadov otac Petar, kome je 72 godine, u jednom intervju novinama, između ostalog kaže:

4-101_3428_ED - Radiću dok mogu. Milo bi mi bilo da neko mlađi dođe, da ga naučim zanatu koji je potreban  pomorskim zemljama kakva je Crna Gora. U Hrvatskoj, primorske opštine plaćaju šegrtima plate da bi naučili ovaj zanat. Kod nas, nažalost, niko o tome  ne vodi računa - signalizira Bokovac koji je penziju, posle 43 godine radnog staža u Železnici, 5-IMG_1345_EDispunio potpunim posvećivanjem nekadašnjem hobiju.

Jer, on se sa čamcima druži već više decenija. Od Kotora do Ulcinja, veli, poznao bi svaku  rabotu svojih ruku, pogotovo što se još tada radilo kvalitetno i sa dobrim materijalom. Sada mu je zadovoljstvo  najveće kada ga vlasnici 6-Image024 (2)_EDbarki potraže radi remonta, a on se uveri da oko njegovog "čeda" ni posle 20 godina nema mnogo posla.
Tako se radilo nekad, kad je Petar izučio stolarski zanat u tadašnjoj Industrijskoj školi u Podgorici.
- Nije mi teško, iako nema radnog vremena, i posao traje od jutra

7-IMG_0328_ED

do mraka. Da napravim novi čamac, potrebno mi je oko dva meseca, mada je sve mnogo lakše kada se završi "kostur" koji 8-Image024_ED izrađujem samo od kvalitetnog drveta, da izdrži makar 30 godina. Inače, za barke je najbolji primorski hrast- česmin,  rasprostranjen u šumama ka Ulcinju, a što je krivlji, to je  bolji za brodogradnju... Na kraju, izgradnja drvene barke do osam metara košta oko 8.000 evra -  kaže Bokovac, otkrivajući kako je za jedno takvo plovilo potrebno oko četiri kubika drveta.

 9-Image044_ED Ovdje možete pročitati cijeli članak

.10-barka_ED

.

.

.




11-img0337xcb ED   12-Jadranka_ED
13-slika2bED

21. stu 2009.

I barke ubijaju, zar ne?

Prilog je specijalno za nas napisao i poslao Anton-Adam Staničić

Dubrovnik drvana barka DB-413 ED

Gledam špicu emisije More na HTV. Slika za slikom mora i priobalja. I oluje su lijepe i ružinavi brodovi, i škrape oštre kao sablje. Priroda čini svoja djela i nedjela. More je lijepo sa svim svojim pojavama, oblicima, mirisima, ljepotama i ćudima. A onda se među tim slikama mora i obale na HTV-u odjednom pojavi - zapaljena barka! Što je sad pak to? Gusari? Ma neeeee!

 

To je žrtva prinesena svecu Nikoli Putniku, u Komiži na otoku Visu, svake godine 6. prosinca.

Joško Božanić u časopisu Nautica:

„Oganj guta madire i korbe, u njemu nestaju elegantne obline barke, u pepeo se pretvara djelo meštara koji su na komiškim žalima stoljećima gradili ribarske barke – održavajući živim zanat što je na škoju trajao od prvih mitskih plovidbi Mediteranom“.

Nije taj običaj odvajkada, pa da narod kaže „To je tradicija“. Pa i da je – i tradicija se mijenja.

Sv. Nikola Putnik je „zaštitnik pomoraca, ribara, vozača, putnika, trgovaca, zaručnika, djece...“. Ima taj svetac posla preko glave da sve to zaštiti. A tko kaže da voli da mu se prinosi žrtva u vidu stare barke? Ja mislim da ne voli!

Joško Božanić, u časopisu Nautica, dalje lijepo kaže:

„...Kad gori povijesna barka, gori s njom i duh njenog tvorca, gori jedno iskustvo koje je nastajalo i održavalo se stoljećima da bi dočekalo vrijeme u kojemu više neće biti baštinika spremnih da to iskustvo preuzmu i održe za budućnost. (...) Što će biti kada i ona posljednja dva guca i posljednje dvije loje, posljednja borka i onaj posljednji leut budu zapaljeni u čast svetoga Nikole?“.

Drvene barke se ipak spasavaju. Ovaj site koji su pokrenuli Branko i Zoran Nikolić za svaku je pohvalu. Opet ću citirati Joška Božanića, pjesnika barki, ljubitelja tradicije spasenja, a ne uništenja:

„Spašene su neretvanska trupica i lađa - pokrenuta je i jedinstvena regata lađa, koja je postala pravi turistički spektakl – obnovljena je regata betinskih gajeta u Murteru, sagrađene su replike dubrovačke karake i dubrovačkog galijuna, sagrađena je rovinjska batana u izvornomu povijesnom obliku i osnovan muzej Kuća o batani / Casa della batana, sve u nekoliko u zadnjih godina. To je taj novi circulus što ga je otvorio žrtveni oganj svetoga Nikole Putnika - zamah na početku kojega bijaše falkuša. Ona pak, više ideja nego brod, više duh nego drvo, više osoba nego (s)tvar... razlog je - koliko god mogao lamentirati nad spaljivanjem posljednjih drvenih barki u Komiži – da mogu izreći vjeru u neuništivost duha falkuše, u trajnost ideje koja sada samo slučajno živi u nekoliko kubika borovine s otoka Sveca. Gledajući vjetrovitoga i vlažnog prosinačkog jutra kako na vrhu vulkanskog brijega ponad Komiže, u podnožju crkve svetoga Nikole, oganj zapaljeni u čast svetoga Nikole? Hoće li se i iz njihova pepela roditi nove barke?... Bojim se da ćemo, kada se raziđe dim obrednog ognja, ugledati na našim žalima jedino plastična plovila. Strah me je da će u žrtvenom ognju - i sam oganj svetoga Nikole izgorjeti...“.

Kao što se po malom dijelu arheološke iskopine može rekonstruirati cijela antička zgrada, i po jednoj kosti dinosaurusa cijeli dinosaurus, tako nam i dio trule barke može pomoći da otkrijemo tajne zanata naših starih majstora-kalafata. Ako već nešto želimo spaliti – neka to bude jedno jadno izbišćano veslo. Tvrdim da bi nas Sv. Nikola takvom žrtvom truloga vesla svesrdno pohvalio i više zaštitio!

Anton-Adam Staničić

Ribar galebovi ED

Očekujemo i vaše priloge DrvenimBarkama

DrveneBarke@Yahoo.com

19. stu 2009.

Čamčari, kalafati i drugi

Tražeći podatke o arsenalskoj pasari spomenuta su mnoga imena koja ne možemo preskočiti pa tako ovdje počinjemo spisak meštara - čamčara, kalafata i drugih koji su radili u arsenalskoj čamčarskoj radioni.
pok. Jozo (Žuti) Nikolić,
pok. Kiko (Zola) Vuksanović,
pok Đanko Matković (kažu da je bio izuzetan meštar, pravi umjetnik),
pok. Frano Tripović,
pok. Anto Tripović
pok. Anto Pilastro,
Ivo (Lastovica) Nikolić,
Tripo Pilastro,
???_Počanić,
Božo Rajičević,
Anto (Antoša) Božinović,
Đuro Perušina
Pero Pavlović,
Đoko Vulović
Gojko Popović,
Branko Kovačević,
Zoran Jočić
Frane Milina
pok. Spaso Pjevalica
pok. Krešo Mikulandra
pok. Vazmo Sorić – napravio je “Sutona”
???_Bažigeti s Većega Brda
Bogdan (Bogdo) Bilafer – radi u Strpu
Igor Brkan iz Tvta kao najmlađi barkariol.
_ _ _Iz zadruge na Bonićima_ _ _

pok. Jozo Perušina
_ _ _Drugi_ _ _

Zoran Božović iz Kotora - ima radionu na Njegušima
Petar i  sin Nenad Bokovac iz Bara - aktivno rade !
???_Svilanović - radi u Bijeloj
???_??? - radi u Zelenici
???_??? - radi u Bigovu
Spisak nije kompletan i vjerovatno ima grešaka (nadamo se samo da nismo nekoga živoga proglasili za pokojnog).  Za njegovu kompletaciju neophodna nam je vaša pomoć. Voljeli bi da svako od ovih imena poput Frane Miline bude naslov posebnog priloga.
Ivo Lastovica Ivo (Lastovica) Nikolić – prve svoje dvije barke napravio u Gornjoj Lastvi (4km od mora !)

Tripo Pilastro Tripo Pilastro – Meštar sa Prčanja

Posebno bi bilo interesantno dopuniti priču sa meštrima iz brodogradilišta u Bijeloj i onima koji su se, sa zanatom ili samouki, bavili izradom i popravkom baraka u svojim konobama ili dvorištima.
Svi oni koji se i danas bave ovim zanatom  poput Zorana Božovića iz Kotora ili oca i sina Petra i Nenada Bokovca iz Bara mogu ovdje iznijeti svoja iskustva, probleme i ideje da bi zajedno bar malo produžili život drvenim barkama i ovom zanatu.
Takodje svi koji se bave fotografijom (jer fotografi, iako gledaju na jedno oko, mnoge stvari vide bilje) kao recimo Anto Baković koji vodi NVO “Mediteranski klub Fotografije”  i uspješnu akciju oko afirmacije drvenih baraka u Baru, ili  Goran Janić koji je oformio i održava izvrstan sajt ““Njivice”, zatim Božo Mršulja koji je baš dobre fotografije postavio na svom sajtu “Brodovi.net” i koji je prije nas napisao i “slikao” ono čemu i mi stremimo, izvolite pridružite se.
Za DrveneBarke
NB

NVO "MCP"

Da je Anto s nama (ili mi s njim) na istoj talasnoj dužini pokazuje i ovaj članak koji smo iskopali iz novina:


NASTOJANJA NVO "MEDITERANSKI CENTAR FOTOGRAFIJE"

Drvene barke dio mediteranske kulture

I za oko i za dušu, neprolazna je ljepota drvenog broda. U prošlosti, on je bio glavno i jedino sredstvo saobraćaja na moru, bilo sa veslima ili jedrima.
Prema riječima predsjednika barske NVO "Mediteranski centar fotografije" Anta Bakovića, broj drvenih brodova danas je u opadanju, no, ipak postoje mjesta u kojima je situacija dijametralno suprotna, poput Murtera i Betine.

- Te pozitivne primjere treba iskoristiti i u Crnoj Gori, i sačuvati male drvene čamce kao dio kulturne maritimne baštine, i dio mediteranske kulture kojoj pripadamo. Naš cilj je obnavljanje tradicije drvenog broda na pogon mišića i vjetra, edukacija novih generacija, te promocija nove vrste turizma koja će uključivati tradicije vezane uz pomorsku baštinu, kao pandan mega jahtama.

Upravo jedno takvo restaurirano plovilo nedavno je porinuto u more zahvaljujući Ivici Krcaloviću, braći Todorović, Baji Bajkoviću, Rajku Orlandiću, i drugima koji su utrošili sate i sate rada da sačuvaju njegov izvorni oblik i plovidbene sposobnosti - kaže Baković.
NVO "MCP" nastoji da mobilizira širu javnost i donosioce odluka, kako bi se identifikovalo što je više moguće tradicionalnih plovila u barskom akvatoriju.

- Drveni čamac danas nema status maritimnog kulturnog dobra, pa je potrebno napraviti klasifikaciju i registar čamaca, i dati im benefite u marinama, ma ko bio njihov vlasnik u ovom trenu ili budućim vremenima - ističe Baković.

D.S.
Dan u Baru - datum: 2009-07-23

Evo kako su meštar Ivica i “MCP” ekipa vratili u more BR-9

nova daska treba nova daska treba

malo brusenja za prvu ruku malo brusenja za prvu ruku

ivica vadi brokve ivica vadi brokve

zaplovila nastavak u martui na kraju - plovi barka


NB

18. stu 2009.

Omnia vita ex mare

Stiglo nam je novo pismo koje evo istog časa stavljamo na blog:

od 2005 radim projekat / NVO Mediteranski centar fotografije omnia vita ex mare, ali sam ove godine nesto posustao.......
Radim svoju korculanku, a minitionac 6.5m  doma za gust, takodje.

Milo mi je da sam naletio na blog, … Za pocetak evo par slika i rado stojim da pomognem u afirmaciji svega ovoga.

U Baru sam za dane PRISTANA napravio jedan vijadj starih drvenih barki po marini ali …
ima nas koji to volimo i radimo iz ljubavi i gusta ,....SUA SPONTE sto kazu latini, ali donosioci odluka vole mega jahte.
Prije  par godina Bar sam izlepio sa ovim bilbordom, pa evo, za pocetak da imate

clip_image001

 

imam nesto slika starih barki sa regata u Perastu i Fashinade pa cu poslat a imam i nesto sto bi rekli od svega pomalo. Dacu Vam, izberite i koristite po svojoj volji za afirmaciju starih drvenih brodova i Mediterana koji nazalost nestaje

Anto bar

 

Vidimo da se Anto sjetio svega i prije nas i da očigledno dobro peška. Ali kao da je malo izgubio force?  Nećemo mu dat da stane !

 

clip_image002
Ajde Anto idemo! Ako pane vjetar idemo na vesla.

Za DrveneBarke
Branko N.

Arsenalski šegrt - Frane Milina

Napomena: Tekst je pisan 2006. godine.

DJAK  TIVATSKE  BRODOGRADJEVNE  ŠKOLE  OŽIVIO SREDNJEVJEKOVNI  GALION

Možda najpoznatiji produkt Mornaričko-zanatlijske škole tivatskog Arsenala je danas 70-i nešto godišnji Frane Milina, vlasnik malog brodogradilišta „Loger“ u Omišu. Milina je bez konkurencije najkvalitetniji i najpriznatiji graditelj drvenih brodova u Hrvatskoj a u ljeto prošle godine napravio je i remek-djelo svoje karijere duge više od pola vijeka – sa navoza svog malog škvera u more je porinuo repliku dubrovačkog srednjevjekovnog  jedrenjaka tipa galion, uradjenu po originalnim nacrtima iz 16.vijeka.

Prvi brod tog tipa koji je zaplovio nakon više od 400 godina, dobio je ime „Tirena“ i služi za prevoz turista. Ovaj ploveći ljepotan u čiju je izgradnju uloženo milion eura, ima tri jarbola dug je 30, širok 7,5 a gaz mu iznosi 2,5 metara. Brod je potpuno identičan originalu iz 16 vijeka sa izuzetkom toga da mu je unutrašnjost opremljena svim tehničkim pomagalima i komoditetom primjerenim putničkom brodu 21 vijeka, a uz četiri križna i jedno latinsko jedro, za pogon ima i dva motora od 250 kilovata.

 tirena_dubrovnik ED Galeon Tirena

 

Inače, Frane Milina je 1948 godine završio kalafatski zanat u Arsenalu u Tivtu da bi kasnije radio i u brodogradilištima u Bijeloj i na Korčuli.

 Karaka ED Još jedna dubrovačka replika

 

“Kad napraviš brod, to ti je isto ka da si dobija sina, osjećaj koji je teško opisat. Svaki put osjetin ponos kad iz moje radione izadje novi brod. Za taj se brod vežeš i postane ti važan dio života, samo drveni brodovi imaju dušu, sve drugo je beživotno.”- prepoznatljivim dalmatinskim dijalektom objašnjava stari meštar Frane Milina svoju strast i ljubav prema brodovima.

Ovo je IV dio teksta  "PLASTIKA UNIŠTILA UMJETNIKE KOJI SU GRADILI BRODOVE OD DRVA" Siniše Lukovića

17. stu 2009.

Sekanje

Kada je barka sređena, opiturana i spuštena u more možemo s njom guštat. Ali tu su odma i "sekondi gušti"


Sekanje ED

Najsunčaniji bokeljski grad ima 2446 sunčanih sati u toku prosječne godine. I pored toga za isto vrijeme padne kiše skoro dva metra (1755mm).

 

Natocana bijela barka
To bi napunilo i potopilo i najveći drveni brod koji danas plovi našim morem, dok bi se prosječna mala barka kakva se najčešće sreće po mandraćima, napunila 4 puta do same razme.

 
Zato treba sekat i sekat - pedesetak do sto puta na godinu.

Sekanje 2 ED

Plastika se može poteć na kraj, ali drvenoj barci je bolje i na dno mandraća nego da je cijele zime bura rasušuje. Dobro i na vrijeme postavljena cerada može donekle da riješi ovaj problem, ali opet, ostavit barku bez nadzora makar i na deset dana je veliki rizik.

barka 007_resize ED

To važi i za ljeto, jer nevremena tada dolaze iznenada i bivaju često jača nego zimi.

Jugo 2003-10-08 ED 
Zato se kaže:  LJETI barku vezuj !

Odma iza juga bura 2003-10-08 ED
Pozivamo Vas da nam se pridružite u uređivanju ovog blogu, pa da zajedno guštamo i radimo na tome da što kasnije dođe dan kada će more ostat bez drvenih baraka.


15. stu 2009.

Poziv ljubiteljima drvenih plovila

Moje ime je Zoran Nikolić i živim na Prčanj br 212. Ovim putem bih pozvao sve ljubitelje i entuzijaste koji vole drvene barke ili plovila bilo koje vrste u Crnoj Gori da mi se jave sa svojim osnovnim podacima kako bi imali evidenciju koliko nas ima te kako bi se bolje organizovali i preko ovog bloga a i na druge načine pokušali da nešto uradimo na tome da se bar ovaj postojeći fond drvenih baraka očuva a mozda kasnije osnujemo i neko udruzenje ili NVO kako bi ostvarili ovaj cilj.

Lijep primjer su nam dale kolege iz Hrvatske koji su čak od svega toga napravili turističku atrakciju i oformili muzej posvećen tradicionalnoj drvenoj barci tipa batana.

Sigurno su mnogi od vas spretni majstori koji sami odrzavaju a možda i naprave po neku novu barku. To iskustvo je dragocjeno i trebalo bi ga podjeliti sa svima koji to žele jer ćemo tako jedni drugima uliti samopouzdanje i nadu da se taj postojeći broj baraka i poveća.

Molim Vas da mi se javite na bilo koji način od dole navedenih

Zoran_ED

e-mail: nikolic.zoran@ymail.com
mob: 069 361259
.

Srdačan pozdrav iz Rovinja

Evo još jedno lijepo i dragocjeno pismo u stvari cijela mala prepiska kojom se, nadamo se, uspostavlja za naše drvene barke korisna saradnja.

o0O0o

 

predmet: kuća o batani _uspješan primjer očuvanja drvenih barki

Srdačan pozdrav iz Rovinja

Ponukana viješću o inicijativi za očuvanje drvenih barki ,vjerujem da će vam možda nešto značiti ovih par riječi o uspješnom projektu rovinjskoga eko muzeja "kuća o batani".
Batana je ovdašnja mala drvena barka ravnoga dna, popularna "hraniteljica ribara" a zadnjih nekoliko godina učinjeno je puno kako bi se spasila od propadanja i zaborava, odnosno nestajanja iz rovinjske luke. A inicijativa je krenula otprilike kao i vaša. I učinjeno je uistinu puno. U čast batani osnovana je udruga, muzej , svake godine nekoliko se batana obnovi (neke su stare i više od stotinu godina ) a restauracija se obavlja cijelo ljeto na rivi, "uživo".  To je postalo i prava turistička atrakcija kao i porinuće itd..

Da ne duljim ....

http://www.batana.org/

ili

www.rovinj.hr/rovinj/kultura/batana.

U najboljoj namjeri i uz srdačan pozdrav

Elvira Tripović

Rovinj

 
o0O0o

 

Poštovana Elvira

Ne nešto, nego baš jako puno nam znači ovo vaše pismo.
Pogledao sam malo linkove koje ste poslali, to je zaista impresivno što ste postigli. Mi smo ovog trenutka samo dva ljubitelja drvenih baraka i fotografije koji su prije par dana započeli ovaj blog. Veliki odziv istomišljenika obavezuje nas da to uvežemo u neku formu, a vaše iskustvo nam govori da se može doći do rezultata. Bezbroj pitanja mi je ovog trenutka na pameti, no idem da pregledam do kraja vaše internet stranice pa se "čujemo".

Ogromno fala, s nadom u uspješnu saradnju

Za DrveneBarke
Nikolić Branko

 
o0O0o

 

Veseli me to što bi primjer ovdašnjeg iskustva s očuvanjem batane moglo pridonijeti vašim nastojanjima za spas drvenih barki a time i značajnog dijela tamošnje tradicije .

U ovdašnjoj priči sreća je bila što je za cijeli projekt , dakako uz ostale zaljubljenike i entuzijaste, od početka bio zainteresiran ovdašnji cijenjeni povjesničar Marino Budicin, ujedno i tadašnji član poglavarstva zadužen za kulturu. Projekt je lakše prolazio kroz birokratske filtere. A na "kraju" rezultati su vidljivi na svim razinama.

Batana je sigurno sačuvana od zaborava, a s druge strane , veliko zanimanje turista koji satima znaju gledati kalafate dok rade, neprocjenjiva je promidžba, pa sudjelovanje na brojnim manifestacijama također.  Spomenuti muzej "kuća o batani ", odnosno Rovinj, proteklog rujna bio je domaćin Foruma pomorskih muzeja Mediterana… Mogla bih nabrajati još puno, jer osim što sve pratim zbog prirode novinarskog posla, oduševljena sam koliko je napravljeno.

A u Rovinju je doslovice, prije nekoliko godina bilo samo nekoliko dotrajalih drvenih barki u luci i tek jedan ribar koji je i dalje na more izlazio batanom.

Želim vam svako dobro i uspjeh u vašim nastojanjima, a ako bilo kako mogu pridonijeti bit ću počašćena.
Srdačno, Elvira Tripović

A evo kako izgleda rezultat:


 

Koliko mora proći vremena da bi se ovakav prizor oživio i pred peraškim otocima ? Nadamo se ne mnogo. Možemo li mi to? A što ne bi mogli? Ako su mogli oni…

Drvena brodogradnja nije mrtva

Stiglo nam je pismo koje nas je prijatno iznenadilo. Brodogradnja drvenih baraka u Boki nije mrtva. Nade ima... Mr brodogradnje Zoran Božović

 

Postovani !

Bavim se drvenom malom brodogradnjom i izgradio sam dvije nove drvene barke i desetak sam restaurirao.

Zivim u Kotoru , gdje sam i rodjen, i magistar sam brodogradnje, ali one velike. Fakultet sam poceo u Zagrebu 1990. god., a zavrsio u Beogradu 1996. god. Dvije godine sam radio u brodogradilistu Novi Sad i od 1998. ponovo sam u Kotoru. Od 2002.god. se aktivno bavim brodogradnjom u drvetu, kao hobi , jer radim u banci.

O ovom blogu sam saznao putem teksta gosp. S. Lukovica u dnevnom novinama Vijesti i jako podrzavam ovu inicijativu.

Dodao bih svoj komentar na Zoranov tekst o plastificiranju drvene barke.

9997-tri bokobrana za jednu stranu_ED

 

Istina je da poliuretanski bezbojni završni lak “Gel Gloss Pro” (kao ni bilo koji drugi) kojim ste premazali drvo nekoliko puta (tako navodite) nije se ni mogao pokazati dobro nakon nekoliko godina. Razlog je sledeci:

Ljeta koja su veoma agresivna na Mediteranu (salinitet vode i jako sunce) odnosi najmanje 2 do 3 sloja bilo koga bezbojnog laka (ovaj sto ste Vi koristili je veoma dobar tj.u vrhu je kvaliteta) sto znaci da svake godine treba nadoknaditi ta dva do tri sloja. Takodje da bi se napravio dobar rad odmah na pocetku treba nanijeti minimum 6 do 7 slojeva bezbojnog laka, tako da u svakom trenutku epoksid i drvo stiti barem 4 do 5 slojeva koji preostaju kada se uniste 2 do 3 sloja godisnje tokom eksploatacije.
Ovo pravilo vrijedi za bezbojne lakove, jer oni imaju mnogostruko vecu apsorpcionu moc suncevih zraka, narocito na ravnim povrsinama (palube i sl.) i desava se da se toliko moze zagrijati horizontalna povrsina da bosonogi ne mozete hodati po palubi i onda mozete zamisliti pod kojom je temperaturom izlozeno drvo i epoksid.

Boje sa pigmentom su bolje i kod njih ovo nije izrazeno i naravno najbolja je bijela boja.S tim u vezi dovoljno je 2 do 3 sloja ovih boja preko epoksida za dugotrajnu upotrebu bez nekog veceg odrzavanja.

Na kraju veoma bih Vas pohvalio za nacin na koji ste rekonstruisali ovu drvenu barku, jer je to putokaz kako se drvo (staro ili novo) danas u svijetu tretira.

Pozdrav,

Zoran Božović
zzbozovic@yahoo.com

14. stu 2009.

Drvo za brodogradnju

KAKO SE TO RADILO NEKAD

Kada se pažljivije pogleda proces izgradnje drvenog broda kako se to u Boki radilo do prije 50-tak godina, postaje jasno zašto su ta plovila izuzetno kvalitetna ali i skupa. Naime, čitava stvar počinje u januaru kada se u šumi siječe gradja – borovina za kobilicu i madijere na podvodnom dijelu broda, hrastovina za „banja-šugo“, tj. pojas oko vodene linije koji je čas mokar a čas suv, jelovina za madijere na bokovima, murovina za korbe-rebra.
Ubrana gradja za kostur broda ostavlja se na nekoj prisojnoj poljani kako bi se postepeno sušila, a sunce i insekti je „obradili“ do stadijuma otpadanja kore sa grana. Potom se gradja na početku ljeta nosi na obalu, poveže lancima i baci u more u nekom od valova zaštićenom mandraću gdje se postepeno „napije“ vode i potone na morsko dno. Tu onda ulogu daljeg „obradjivača materijala“ preuzimaju morski organizmi čiji „tretman“ traje do početka jeseni kada se gradja vadi iz mora na obalu i ostavlja u hladovini i na mjestu gdje je stalna promaja kako bi se što bolje osušila.

 
Tek nakon par mjeseci sušenja, u januaru sledeće godine gradja je spremna za rezanje i početak izgradnje broda pri čemu se pažnja posvećuje svakom detalju – počev od praćenja smjera godova na drvu kako bi rebra i upornjaci bili što čvršći, do izbjegavanja svih komada sa čvorovima koji bi mogli oslabiti pojedini element konstrukcije broda, ili narušiti perfektno izračunatu i pažljivom gradnjom ostvarenu savršenu uravnoteženost broda na moru.

barka Gajeta 1

Kvalitet drvenih brodova i pažnju sa kojima su napravljeni najbolje potvrdjuje jedna ribarska barka –gajeta u mjestu Muo kod Kotora koja je izgradjena prije više od 140 godina na Korčuli, a i danas je u perfektnom stanju iako je svakodnevno u upotrebi!

Ovo je III dio teksta iz 2006.g. "PLASTIKA UNIŠTILA UMJETNIKE KOJI SU GRADILI BRODOVE OD DRVA" Siniše Lukovića

tuzan kraj 3_ED Gajeta 2  snimljeno 12. I 2007.god

Na snimcima je upravo ta muljanska barka o kojoj se govori u tekstu. Nešto više o njenoj nesretnoj sudbini saznajemo sa lica mjesta:

“Da na snimcima je bas taj isti guc koji je bio star oko 140 godina. Vlasnik ga je prodao jednom Englezu za cini mi se 1000 E i nedugo zatim on je potonuo u mandrac. Zatim ga je vlasnik izvadio i stavio na pontu pored bjele lanterne i izgleda da je prva fotografija snimljena tada, nedugo prije dizgracije koja se desila tako sto je neko objesni izgleda iz ciste nazovi zabave zapalilo guc koji je kasnije odnijet na smece.”

 

NB

13. stu 2009.

Stare fotografije

Frano Perušina (1884.-1958.) nije bio samo upravitelj lastovske pošte i “kapetan” poštanske barke, bio je i kapetan Bokeljske mornarice:

Frano Perusina- kapetan Bokeljske mornarice, 1929.god.
Frano Perušina - kapetan Bokeljske mornarice, 1929.god

Pa da se vratimo još malo u doba drvenih brodova, jedara i vesala…

Frano Perusina (1884.-1958) oko 1915. god. Frano Perušina u uniformi mornara Bokeljske mornarice, oko 1915. god

Marija Perusina (1896.-1974.)sdesna, (oko 1920) Ženska lastovska narodna nošnja. Franova žena Marija (1896.-1974.) (s desna) oko 1920.god

Zvonko Perusina(1917.-1937.) peti u koloni-sin Marije i Frana 1936. god.Bokeljska mornarica u Perastu.  Zvonko Perušina (1917.-1937.) sin Marije i Frana peti u koloni. 1936.god

Miroslava Perusina (1926.-2009.)cerka Marije i Frana-iza muske figure u prvom planu Djevojke u lastovskim narodnim nošnjama. Miroslava Perušina (1926.-2009.) ćerka Marije i Frana (iza muške figure u prvom planu) Donja Lastva

Tivat, 1959Defile Bokeljske mornarice, Tivat 1959.god

Tivat-smotra Bokeljske mornarice Smotra Bokeljske mornarice. Tivat, Pine

Ispred crkve Sveti Roko u Donjoj LastviKolo  ispred crkve Sveti Roko u Donjoj Lastvi

Ove nam je fotografije poslao Franov unuk Predrag Mikalački Ferdo.

Ako ste prepoznali nekoga svoga na ovim slikama, pišite nam da dopunimo tekstove ispod njih. Možete nam poslati i svoje snimke koje biste željeli da pokažete jer ovo je priča i o fotografiji.
 
 
NB