Sa ondašnjom državom Frano je oformio zajedničko preduzeće - poštu. Barkom je dočekivao poštanski brod i sa njega preuzimao i predavao poštansku vreću i pakete.
O barci ne znam ništa, ali za škura kažu da su od česmine i da nisu farbana najmanje od drugog rata. I pored toga nisu izgubila ni jednu svoju funkciju računajući i estetsku.
Kada bi razdjelio poštu, Frano poštijer se vraćao barkom na more i ribao na karolu. Važio je za najboljega ribara u zalivu. Njegovim naslijednicima su nudili novu barku za blokčić u kojem je zapisivao svoje ribarske pošte.
Mnogo godina kasnije, sa njegovim unucima i stričevom barkom izašao sam na more listajući dragocjenu sveščicu: "Bijela kuća na rivu i crna murva u Perušine", na jednu stranu, a na drugu "žuta kuća i ćapariz poviše" ? Ni crne murve ni žute kuće - ništa nismo mogli nać ! Cijelo jutro smo plutali pred Lastvom uzaludno dešifrujući Franove pošte da bi tek pred podne uhvatili pravac "senjao u Cacovo - kampanio Svetoga Roka" i vozili tako dok se nisu "otvorile Verige". Tu poštu i onako svako zna - pošta Svetoga Roka. Može se uhvatiti rombuna ako se ima dobra njeska i ako je pravo vrijeme. Mi smo bili zakasnili.
NB
Nema komentara:
Objavi komentar