31. lis 2009.

Drugi o drvenim barkama

Pregledajući “svemogući” internet, Google nam je na upit: “drvene barke ?” dao nekoliko zanimljivih odgovora, uglavnom sa .hr domena.

Ne možemo da ne podijelimo sa vama zadovoljstvo koje smo otkrili na forumu RibolovNaMoru.com . Pogledajte i sami najljepše sređenu drvenu barku.

 

SupeLakirano
Na .me domenu, gdje je sadržaja na ovu temu neuporedivo manje, prijatno nas je iznenadio tekst o drvenim barkama  na inače odlično vizuelno urađenom i sadržajnom sajtu Brodovi.net


Brodovi.Net
I tako uvodimo rubriku linkovi - sa lijeve strane.  Ako vi mislite  da nešto spada tu, javite nam !


NB

28. lis 2009.

Održavanje drvene barke

Klasičan način: štukom i piturom


DL Mandrac 
Ima neko pravilo koje sam i  ja naucio od starijih ljudi da se drvena barka mora izvuci iz mora najmanje dva puta godisnje radi farbanja podvodnog djela koperom ili drugim bojama koje sprecavaju hvatanje skoljaka, trave, te ne daj boze bise koja moze da unosti kolumbu ili madijere. To je ono obavezno ako hocemo da nam barka dugo traje.

 

Ocisceno
Barku prvo morate izvuc iz mora na neki tiradur, odmah je onako mokru dobro isfregat bruskinom , osloboditi je od skoljaka, i trave i pustiti da se osusi.


Susi se
Dakle kad se barka osusi izvrsi se vizuelni pregled da se ustanovi sto sve treba raditi na njoj. Ako je barka farbana uljanim bojama sigurno ce posle godinu ili dvije ta boja poceti da otpada i da se ljusti pa bi je trebalo de festa ostrugati do drveta i ponovo nanjeti prvo temeljnu dvije ruke a zatim i zavrsnu takodje dvije ruke, postujuci vreme medjupremaznog intervala kako bi se sledeci sloj sjedinio sa predhodnim.


Vizuelni pregled
Poneko stavlja bezbojni lak po bancima razmi i gornjim madijerima i kontramadijerima sto izgleda veoma efektno i lijepo dajuci barci luksuzan izgled ali ni on ne moze trajati dugo jer vrelo sunce i niske temperature zimi te obimne kise i to veoma brzo uniste tako da se i lak mora obnavljati najmanje jednom u dvije godine, bez obzira sto se obicno nanosi cak u 7 ili vise tankih slojeva.


Super Lak
Takodje treba pregledati da li su madijeri dobro pricvrsceni brokvama koje iako pocinkovane vremenom stradaju od rdje a obzirom da se pribijaju u korbe takodje i njih unisti ona ruzina te se cesto moze vidjeti kako korbe pucaju i tako slabe cvrstinu barke. U zadnje vrijeme se pocinkovane brokve zamjenjuju sarafima od prohroma koji ne mogu da zahrdjaju.


Raskavanje
Ali daleko najmukotrpniji posao oko barke je skidanje stare farbe koje se godinama talozila sloj po sloj pa se nakon par godina mora ukloniti. Obicno se to radi plinskim plamenikom kojim se omeksa farba a onda specijalnim rasketama raznih oblika grebe i uklanja stara farba iz svakog coska.


Kalafatavanje
Posto drvo stalno radi bez obzira koliko je staro na madijerima se skoro redovno otvaraju fuge koje prije farbanja treba kalafatati obicno nakatranisanom kucinom. To je nekada u Arsenalu bio poseban zanat i poznati su majstori kalafati koji su veoma vjesto i strucno sa jednostavnim alatom cinili drveni brod nepropusnim za vodu.


Porinuce
Naravno treba provjeriti u kakvom su stanju pajuli, vesla skarmi i skarmaduri te krmeno zrcalo koje trpi vibracije od vanbrodskog motora.

Ispod kolumbe trebalo bi zamjeniti metalnu pocinkovanu ili od nekog drugog materijala traku koja stiti kolumbu od ostecenja u slucaju da je ostecena.

Eto to bi bilo u grubim crtama sta se povremeno mora uraditi na drvenoj barci ako hocemo da nam dugo sluzi.

 

Probna voznja
Vjerujem da ce mnogi citajuci samo ovaj letimican pregled poslova reci neka hvala ja cu radje kupiti plasticnu barku ali bit ce i onih koji znaju da cjene sve pogodnosti koje drvo ima nad plastikom.

Nikolic Zoran

27. lis 2009.

Ponešto o drvenim barkama i punim škurima!

Ne bih pisao ove redove da nisam zaljubljen u drvo i da mi nije žao sto sam svjedok sve više zamjene drveta sa drugim materijalima koji evidentno traže manje napora za održavanje. Pogotovo mi je žao kada vidim staru kamenu kuću na koju su postavljena plastična škura ili vrata od Al. bravarije koja strašno odudaraju od starinskih kamenih zidova.


SkuraDrvoPlus


Nisu džabe naši stari na prozore svojih kuća stavljali puna drvena škura jer je i danas to najefikasnija zaštita od podivljalog mora kad zaduva jugo. A to najbolje znaju stanovnici priobalja u Bokokotorskom zalivu koji mogu posvjedočiti o snazi južnog vjetra koji u naletima može razvaliti i stogodišnje parapete koji su postavljeni pored puta.


plavoSkuroED1
Istu stvar mogu da kažem i o plastičnim barkama koje je neuporedivo lakše održavati nego drvene, ali prednost drvenih baraka nad plastičnim su neuporedive u smislu maritimnih osobina i trajnosti tj dugovječnosti pod uslovom da se pravilno održavaju. U mjestu Muo kod Kotora do nedavno je bio u funkciji ribarski guc star preko 130 godina a održavan je isključivo klasičnim metodama.

Na Prčanju, gdje ja živim, ima otprilike 130 baraka od čega su polovina drvene a pola plastične a tendencija je da se broj drvenih baraka smanjuje zbog skupog održavanja i skupih dažbina prilikom prve registracije kod nadležnih organa. Naravno da su dažbine iste i za plastične barke ali je njihovo održavanje kudikamo jeftinije.

Zbog toga bih apelovao da se zbog velikih troškova održavanja koje imaju vlasnici drvenih baraka a i zbog toga da se sačuva bar postojeći broj drvenih baraka (zar ne bi bilo šteta da potpuno nestanu) oslobode barem plaćanja komisije prilikom prve registracije a koja iznosi jednu prosječnu platu u CG.

PlavaBarkaED1 
E, to redovno i mukotrpno održavanje drveta je i dovelo do nekih anomalija tj. poremećaja sistema vrednosti na tržištu pa je sada npr. jedna drvena pasara, naravno polovna, barem duplo jeftinija od iste takve plastične barke što priznaćete nema logike obzirom na kvalitet i ručnu izradu drvenih te serijsku proizvodnju plastičnih baraka od znatno jeftinijeg materijala (Poliestera).

Drvo je za veliku većinu ljudi postalo vrlo naporno, većina ih nema toliko vremena ni znanja, a ni sredstava za njegovo pravilno održavanje dok je za plastični čamac dovoljno da se makar jednom godišnje izvuče na obalu, očisti stari i namaže novi sloj antivegetativne boje, malo se prebriše nadvodni dio i barka je za par sati rada ili najdalje sutradan opet u moru.

Ali plastične barke koje su proizvedene prije dvadesetak godina sada već ili ne plove ili izgledaju vrlo oronulo i vlasnici ih lako otpisuju jer i za njih treba dosta novca kada se pojavi mana plastike tzv “osmoza“ koja razjeda poliesterska vlakna od kojih je barka načinjena.

Dakle drvo je mnogo dugovječnije i barem meni pruža mnogo vise zadovoljstva i udobnosti nego plastična barka.

Ko je barem jednom izašao na more po malo jačem vjetru sa plastičnom barkom a zatim to ponovio sa drvenom sigurno ce zaključiti da je drvena barka superiornija. Slično iskustvo imaju ribari na lignje koji veslajući uz kurenat (morska struja) pokušavaju da ukrote plastičnu baku koja se kao orahova ljuska prepušta strujanjima mora naročito posle kiše sto se u drvenoj barci zbog njene veće mase ne osjeća toliko. I tako bi se moglo navesti puno prednosti drveta nad plastikom da nije one negativne ljudske osobine da se najčešće ide linijom manjeg otpora i bira lakši put da bi imali više vremena za TV, odmaranje, itd uvijek se nađe neki razlog.

SatED 
Ali nemojte me pogrešno shvatiti da ja bježim od novih tehnologija i da sam neki čudak koji je tvrdokoran u svojim stavovima. More je zaista vrlo agresivan medij i nije nimalo jednostavno održati drvo u dobroj kondiciji dugo vremena u takvoj sredini pogotovo ako se to radi na klasičan način rebatinavanjem pocinkovanim brokvama, kalafatavanjem, farbanjem uljanim bojama i jednokomponentnim lakovima. Pogotovo što je teško i doći do kvalitetnih uljanih boja koje se danas i ne proizvode kao nekada miješajući cinkvajs i pravo laneno ulje nego se dodaju neka druga punila i nešto što uopšte nije laneno ulje. Takve farbe teško mogu da izdrže vrlo agresivne meteo uticaje kao sto su izuzetno jako sunce ljeti, puno kiše na jesen i ponekad temperature ispod nule zimi, a da ne govorimo o slanoj vodi i njenim stanovnicima koje negativno djeluju na drvo kao sto su alge, školjke i razni crvi koji jedu drvo itd.

Za sada najbolji način zaštite drvenih baraka i uopšte stvari od drveta koje su izložene vanjskim uticajima je primjena epoksidnih smola, koje su kada su se prije 15-tak godina pojavile napravile pravu revoluciju u brodogradnji drvenih plovila i dovele do savršenog spoja novih materijala sa drvetom tako da drvo obrađeno na ovaj način ima sve dobre osobine drveta a lako ga je održavati kao i plastiku. Naravno da je to vrlo skup postupak, bar za naše prilike, ali po mom mišljenju vrijedi ga primijeniti. Naravno da ništa nije vječito ali sigurno daje najdugotrajniju zaštitu drveta do sada poznatu.

 

BijelaBarkaED 
U nadi da ću na ovaj način naći bar ponekog istomišljenika a možda od toga bude i neka veća korist za naše okruženje puštam ovaj članak na čitanje i razmišljanje.

Nikolić Zoran

26. lis 2009.

Barke imaju dušu

Plastične - plastičnu tj. nikakvu, a drvene - pravu, veliku, toplu, koju možemo osjetiti. Nekada je primijetimo u odrazu madijera u mirnom moru, nekad je osjetimo u toplini palube sa koje se guli lak, ponekad je i nanjušimo, ispod pajula, kao sjećanje na nedavno uhvaćenu ribu koja je tu čekala da postane marenda. Ali najviše smo je svjesni u nevremenu jer osjećamo da je barka na našoj strani i da se grčevito bori protiv svakog vala koji bi da je napuni i da nama i njoj naškodi.
 
Plastika to nema, ne zna i neće nikada da nauči.
 
Zato pišemo o drvenim barkama, onima koje još uvijek viđamo po moru kako brode ili strpljivo čekaju na ribarskim poštama. Pišemo i o onima koje na rivi i po baštinama sunce prži i rasušuje jer je onaj ko ih je pazio otišao daleko, a možda su ga i nadživjele. Pisat ćemo i o onima od kojih ni cinkanih brokava nije ostalo ako im je ostala duša i vrti po nečijem sjećanju.

DrvenaBarka
Foto: Zoran

Pisat ćemo i o brodovima od drva, malim i velikim, takođe i o ljudima koji su to napravili, održavaju, raškaju, kalafataju, pituraju, vezuju, prevezuju, paze, koriste i vole.

NB