20. velj 2014.

Kako do jedara za barke

Nije se slučajno desilo (jer slučajnosti ne postoje)da se sretnem sa gospodinom Davorinom Righijem baš u trenutku kad intenzivno razmišljam o izrdi jednog novog latinskog  jedra  kako bih i u tom pogledu zadovoljio trdiciju ovih krajeva . Porjeklom po majci je iz Stoliva pa je tako iz nostalgije došao i do nas u Boku. 
Davorin se već 20 godina bavi izradom jedara za rzna plovila u svojoj maloj radionici u Splitu.Veoma kvlitetan dkron stiže iu inostranstva iz Danske a partner je jednoj od najpoznatijih kompanija Britanskoj UK sailmakers.

Davorin je izrazio želju da uđe u kooperaciju sa osobom koja je zainteresovana za pružanje istih usluga za popravku starih  šivenja novih jedara. Obzirom da je takvih usluga veoma malo na ovim našim prostorima eto prilike za vredne i radne ljude da otvore sebi i drugima mogućnost nabavke novih i popravak starih jedara.
Zainteresovani mu se mogu obratiti preko facebook profila 



 https://www.facebook.com/davorin.righi    ili na tel: ++ 385 91 78 76 862












Guc sa istorijom




Muljani su oduvjek bili ribari i to je njihova tradicija ,a porodica Pasković sa Mula imala je jednu od najboljih ako ne i najbolju ribarsku družinu u ovom djelu zaliva. . Pokojni Nikša -Niko Pasković kao ribarski patrun imao je shodno tome i dosta mreža od onih starih pamučnih do ovih novijih najlonskih, ferala svih vrsta i veličina , više motora za barke a ono najvažnije imao je i jednu gajetu,dva guca i jednu pasaru. Redovno ih je održavao i uvjek su bile u funkciji.Poslije njegove smrti , družina je jedno vrijeme radila pod vođstvom njegove supruge i sina ali poslije izvesnog vremena i to je stalo.
Gajeta je prodana da bi se drugi guc popravio ali je ona nesretnim okolnostima izgorjela na ponti o čemu smo i na ovom blogu pisali ranije. Porodica Pasković sada ima jedan guc koji traži obnovu uglavnom korbi  jer su mu madijeri u dobrom stnju a sa spolašnje strane je plastificiran. Međutim u konobi pun mreža leži još jedan raritet stari guc koji nije u plovnom stanju a njegov starost je oko 130 godina. Sa nešto truda i novca i on bi mogao da zaplovi a linija mu je savršena.


Gospođa Rada Pasković sadašnj vlasnik baraka bi željela da bar onaj guc koji je u Mandraću ostane u dobroj kondiciji i ne dozvoli da i on propadne kao opna gajeta koja je tužno završila zapaljena na ponti. Narvno da sam odmah pomislio na kalafate iz Bara koji bi to urdili na najbolji način i sa najboljim materijalom.