Drvo za brodogradnju

KAKO SE TO RADILO NEKAD

Kada se pažljivije pogleda proces izgradnje drvenog broda kako se to u Boki radilo do prije 50-tak godina, postaje jasno zašto su ta plovila izuzetno kvalitetna ali i skupa. Naime, čitava stvar počinje u januaru kada se u šumi siječe gradja – borovina za kobilicu i madijere na podvodnom dijelu broda, hrastovina za „banja-šugo“, tj. pojas oko vodene linije koji je čas mokar a čas suv, jelovina za madijere na bokovima, murovina za korbe-rebra.
Ubrana gradja za kostur broda ostavlja se na nekoj prisojnoj poljani kako bi se postepeno sušila, a sunce i insekti je „obradili“ do stadijuma otpadanja kore sa grana. Potom se gradja na početku ljeta nosi na obalu, poveže lancima i baci u more u nekom od valova zaštićenom mandraću gdje se postepeno „napije“ vode i potone na morsko dno. Tu onda ulogu daljeg „obradjivača materijala“ preuzimaju morski organizmi čiji „tretman“ traje do početka jeseni kada se gradja vadi iz mora na obalu i ostavlja u hladovini i na mjestu gdje je stalna promaja kako bi se što bolje osušila.

 
Tek nakon par mjeseci sušenja, u januaru sledeće godine gradja je spremna za rezanje i početak izgradnje broda pri čemu se pažnja posvećuje svakom detalju – počev od praćenja smjera godova na drvu kako bi rebra i upornjaci bili što čvršći, do izbjegavanja svih komada sa čvorovima koji bi mogli oslabiti pojedini element konstrukcije broda, ili narušiti perfektno izračunatu i pažljivom gradnjom ostvarenu savršenu uravnoteženost broda na moru.

Gajeta 1

Kvalitet drvenih brodova i pažnju sa kojima su napravljeni najbolje potvrdjuje jedna ribarska barka –gajeta u mjestu Muo kod Kotora koja je izgradjena prije više od 140 godina na Korčuli, a i danas je u perfektnom stanju iako je svakodnevno u upotrebi!

Ovo je III dio teksta iz 2006.g. "PLASTIKA UNIŠTILA UMJETNIKE KOJI SU GRADILI BRODOVE OD DRVA" Siniše Lukovića

Gajeta 2  snimljeno 12. I 2007.god

Na snimcima je upravo ta muljanska barka o kojoj se govori u tekstu. Nešto više o njenoj nesretnoj sudbini saznajemo sa lica mjesta:

“Da na snimcima je bas taj isti guc koji je bio star oko 140 godina. Vlasnik ga je prodao jednom Englezu za cini mi se 1000 E i nedugo zatim on je potonuo u mandrac. Zatim ga je vlasnik izvadio i stavio na pontu pored bjele lanterne i izgleda da je prva fotografija snimljena tada, nedugo prije dizgracije koja se desila tako sto je neko objesni izgleda iz ciste nazovi zabave zapalilo guc koji je kasnije odnijet na smece.”

 

NB