Drvena brodogradnja u Boki Kotorskoj

Ovo je II dio teksta PLASTIKA UNIŠTILA UMJETNIKE KOJI SU GRADILI BRODOVE OD DRVA Siniše Lukovića. Napominjemo da je članak izašao 2006.g.

U Tivtu polako nestaje zanat koji je taj grad svojevremeno činio prepoznatljivim

- - -

Drvena brodogradnja u Boki Kotorskoj stara je koliko i čovječanstvo koje nastanjuje obale zaliva, ali prvi pisani pomen ovdašnjih brodogradilišta datira tek iz 1361 godine kada su Dubrovčani komandantu svog ratnog brodovlja koje se tada nalazilo u Boki naredili da „opravi jednu galiju na Prevlaci“, odnosno današnjem Ostrvu cvijeća kod Tivta.

 
Manji ili veći, državni ili privatni, škverovi u kojima su se radjali drveni brodovi u Boki su vjekovima postojali u Kotoru, Perastu, Herceg Novom i Tivtu koji je zahvaljujući svom pomorskom Arsenalu utemeljenom 1889 godine, u proteklih 120 godina bio zamajac razvoja brodogradnje na ovim prostorima.

 

Arsenalska gradnja – barkasa tipa BMT

 

Pored velikih i sofisticiranih ratnih i trgovačkih brodova koji su u Arsenal dolazili na remont, svoje su mjesto našli i mali, drveni brodići koje je izradjivala ovdašnja čamčarska radiona. Zahvaljujući Mornaričko-zanatlijskoj, odnosno kasnijoj Industrijskoj školi koja je radila pri Arsenalu, Tivat je tokom prošlog vijeka uz Punat na Krku i Vela Luku na Korčuli postao jedan od centara drvene brodogradnje na istočnoj obali Jadrana. Vješte ruke tivatskih majstora napravile su brojne male barke, brodice i čamce za ribolov, sport i rekreaciju, ali su opšti trendovi u svjetskoj brodogradnji i sveprisutnija plastika, polako i sigurno gušili ovaj jedinstven zanat koji se graniči sa umjetnošću.

Tako već dvadesetak godina iz čamčarske radione Arsenala, ali ni iz privatnih garaža u gradu čiji su mnogi žitelji gradnjom čamaca i manjih brodića „za svoj gušt“ profitirali od činjenice da su im susjedi vrsni arsenalski kalafati, nažalost ni jedna nova drvena barka ili brod nisu porinuti u more.

Ljepota !

 

„Plastični brod ne može nikada zamijeniti drveni, to da smo odmah na čisto! Stabilnost plastičnog i drvenog broda nije ista, drveni je mnogo stabilniji, masivniji, bolje „tuče“ i trpi more, a gušt koji pruža se ne može sa ničim mjeriti. Kada bih imao uslova da sebi priuštim novi brod, to bi svakako bio drveni.“- nema dileme meštar Zoran Jočić, penzionisani kalafat i brodograditelj u drvu koji je čitav svoj radni vijek proveo u čamčarskoj radioni Arsenala. Uz Tivćane Anta Božinovića i Djura Perušinu bez čijih bi vještih ruku danas vrlo brzo stali i propali gotovo svi drveni čamci i brodići, pogotovo ribarske koče na Crnogorskom primorju, te Pera Pavlovića i Djoka Vulovića, Jočić je jedan od posljednjih pravih majstora-kalafata, odnosno brodograditelja u drvu. Danas nažalost, taj izvanredno lijep i težak zanat koji je i svojevrsna umjetnost, gotovo da i ne privlači mlade, pa drvena brodogradnja u Crnoj Gori rapidno propada i nestaje.

 

„I kod nas je kao i u svijetu preovladala plastika za gradnju plovila jer je to kao navodno lakše i za graditi i za održavati. Napraviti drvenu barku ili brod je umjetnost, a „štancovanje“ trupova od plastike iz kalupa je nešto sasvim drugo.“- nema dileme meštar Zoran ističući da u svaki drveni brod koji izradjuje, kalafat unosi dio sebe i time plovilu daje osobnost i dušu. Nažalost, toga je i kod nas sve manje pa je nekadašnja čamčarska radiona Arsenala koja je u „zlatno vrijeme“ imala tridesetak radnika, već početkom osamdesetih prestala da gradi nova plovila i većinom se posvetila potrebama remonta. Danas je u Arsenalu vrlo malo čamčara, a Jočić po kvalitetu i znanju posebno izdvaja još uvijek aktivne stare i iskusne meštre Gojka Popovića i Branka Kovačevića.

- - -

Na ovom mjestu u tekstu slijedi opis izrade arsenalske pasare koji smo objavili u prilogu  "Kako je pravljena arsenalska pasara" . Meštar Zoran dalje priča:

„Pored malih baraka, u čamčarskoj radionici Arsenala gradili smo i vojne barkase tipa BMT, a izgradjene su i dvije jedrilice-krstaši „Tiha“ i „Lavsa“ za potrebe Mornaričke akademije u Splitu. Uz ova plovila, radili smo i remonte drugih drvenih brodova i plovila poput većih vojnih barkasa, minolovaca, kutera i drugih.“- kaže Jočić dodajući da je u vrijeme dok je radio u čamčarskoj radionici Arsenala iz nje izašlo petnaestak novih baraka, te četiri barkase i dvije veće jedrilice.

 

Inače, arsenalski čamčari angažovani su i pri svakom dokovanju bilo kojeg broda koji se iz mora podiže na dok ili sinhro lift tog remontnog brodogradilišta jer je njihov zadatak da po nacrtu dobijenom iz konstrukcionog biroa, izgrade tzv. kolijevku – osnovu od drvenih potklada i potporanja u koju će prilikom podizanja na suvo, „sjesti“ trup broda.