Iz svoje arhive članaka, novinar Siniša Luković, poslao nam je tekst koji baca puno više svjetla na arsenalsku pasaru. Članak je objavljen u "Vijestima" 2006.g.
Ovdje prenosimo dio razgovora sa meštrom iz čamčarske radione bivšeg tivatskog Arsenala Zoranom Jočićem o tome kako se gradila arsenalska pasara.
„Kada sam se 1970 godine vratio sa odsluženja vojnog roka na staro radno mjesto u Arsenalu, počela je izgradnja malih čamaca, pasara i barki tzv. „univerzalki“ do 4 metra dužine.
Uz stare meštre poput pokojnih Djanka Matkovića i Anta Tripovića i druge, kao mladi šegrt učio sam i radeći pekao zanat. Imali smo nacrte naših inženjera po kojima smo radili te barke, a za proizvodnju jednog čamca trebalo je otprilike 250 radnih sati.“- prisjeća se Jočić sretnijih vremena i dodaje da se pri izgradnji drvene barke kreće od pravljenja njene osnove – kobilice i rebara, pramčane i krmene statve sa unutrašnjim učvršćenjima – takozvane ašte i kontraašte, te krmenog zrcala.
„Kada se napravi kostur, on se postavlja na takozvani kantijer i onda se provizorno spaja i učvršćuje letvama okolo sa strane da bi osnova barke „držala formu“ dok se ne počne sa postavljanjem madijera, odnosno dasaka koje čine oplatu-bokove čamca. Prvo se postavlja gornja završna oplata tzv. razma sa kontramadijerom i završni madijer pri razmi. Nakon toga barka se okreće naopako kobilicom naviše i od nje ka razmi stavlja se jedan po jedan madijer dok se oplata potpuno ne zatvori.“- u najkraćem objašnjava postupak izgradnje drvenog čamca meštar Jočić.
Prema njegovim riječima za izradu kobilice, ašte, kontraašte i zrcala koristi se hrastovina, za rebra drvo murve, a oplata se pravila od borovine. Svako rebro koje je inače osnovni elemenat poprečne čvrstine broda, pravilo se od murovine i to iz dva dijela – takozvanih capula i pjane koji se medjusobno sastave i povežu rebatinima – bakrenim brokvama (ekserima) sa šajbom. Madijeri odnosno oplata, potom se na rebra spajaju pocinčanim brokvama, a u uski procijep izmedju madijera dlijetom se nabijaju pamučni konop i stupa kako bi barka bila vodonepropusna. Budući da svaki madijer po dužini mora pratiti liniju, odnosno zaobljenje trupa broda, prije montaže na rebra madijeri se griju, odnosno kuvaju u vreloj vodi što drvu povećava elastičnost. Tako se vreli madijer direktno iz vode u kojoj se kuvao, stavlja na rebra i kada se ohladi, bez problema zadrži zadatu krivinu i novu formu.
Ovo je prvi dio iz teksta "PLASTIKA UNIŠTILA UMJETNIKE KOJI SU GRADILI BRODOVE OD DRVA" Siniše Lukovića.
Od kojeg drveta se pravila arsenalska pasara? Koji su još drveni brodovi pravljeni u Arsenalu? Ko je poslije 400 godina oživio dubrovački galion ? I još toga od Siniše čitajte uskoro na našem blogu.
Značajni dio novinarskog opusa, Siniša Luković posvećuje upravo moru, brodovima, važnim ličnostima i događajima iz ove oblasti. To su često interesantni detalji iz bliže i dalje prošlosti čiji je značaj djelimično zanemaren u istorijskoj literaturi pa stoga kod čitaoca djeluju kao pravo otkriće. Pri tome gotovo nijedan veći brod ili jahta nije, u skorije vrijeme, prošao zalivom, a da od Siniše nismo saznali iscrpne podatke o njemu, što je svojevrsna hronika pomorskog života Boke Kotorske.
NB
Pozdrav
OdgovoriIzbrišiJavljam Vam se jer i sam posjedujem arsenalku iz 1966 godine, kupio sam je 2013. Ali evo već 2 godine stoji na suhom i primijetio sam da je dosta Madeira i dio kobilice oštećeno, ne znam jeli crv ili su školjke oštetile većini. Poslao ni Vam par slika pa ako mi možete dati savjet, jer mi žao rješit je se.