8. stu 2009.

Poštareve pošte

Ova vrata i škuro postavio je, na već tada staru kuću, Frano Perušina. Kuću je sazidao Franov otac, negde početkom druge polovine 19. vijeka. Kada se Frano vratio iz Amerike (1913. ili poč. 1914.) sazidao je novu kuću koja se naslanja na staru i gleda na sadašnju magistralu.

Skura Frana poshtijera

Sa ondašnjom državom Frano je oformio zajedničko preduzeće - poštu. Barkom je dočekivao poštanski brod i sa njega preuzimao i predavao poštansku vreću i pakete.

Vrata od cesmine

O barci ne znam ništa, ali za škura kažu da su od česmine i da nisu farbana najmanje od drugog rata. I pored toga nisu izgubila ni jednu svoju funkciju računajući i estetsku.

Galebovi

Kada bi razdjelio poštu, Frano poštijer se vraćao barkom na more i ribao na karolu. Važio je za najboljega ribara u zalivu. Njegovim naslijednicima su nudili novu barku za blokčić u kojem je zapisivao svoje ribarske pošte.

Ribar na posti

Mnogo godina kasnije, sa njegovim unucima i stričevom barkom izašao sam na more listajući dragocjenu sveščicu: "Bijela kuća na rivu i crna murva u Perušine", na jednu stranu, a na drugu "žuta kuća i ćapariz poviše" ? Ni crne murve ni žute kuće - ništa nismo mogli nać ! Cijelo jutro smo plutali pred Lastvom uzaludno dešifrujući Franove pošte da bi tek pred podne uhvatili pravac "senjao u Cacovo - kampanio Svetoga Roka" i vozili tako dok se nisu "otvorile Verige". Tu poštu i onako svako zna - pošta Svetoga Roka. Može se uhvatiti rombuna ako se ima dobra njeska i ako je pravo vrijeme. Mi smo bili zakasnili.

Na Rombune pod Sv Stasije

NB

Nema komentara:

Objavi komentar