Brod kao kultuno dobro

Još malo da citiramo Joška Bozanića

“Prastari običaj spaljivanja broda u čast svetoga Nikole Putnika zadržao se u Komiži do danas, tako da će se i ove godine, 6. prosinca, oko obrednog ognja ispred crkve patrona ribarske Komiže okupiti mještani i brojni gosti da bi doživjeli atmosferu jedinstvenog običaja. …

… Brod se može bez ikakvih sankcija devastirati, potopiti, zapaliti... Brod je u nas kulturno dobro samo kao nalazište na dnu mora, a dok plovi, tradicionalni je brod samo plovni objekt kao i svi drugi, te njegov vlasnik nije ničim motiviran da ga, kad odradi svoje, sačuva na životu. …

… djelatnost koja je u sebi imala moć samoodržanja, osuđena je na propast - ukoliko nije prepoznata kao kulturno dobro. Tada toj ljudskoj djelatnosti - i artefaktu koji ta djelatnost proizvodi - treba pristupiti kao nacionalnomu kulturnom dobru koje se održava mimo zakonitosti tržišta, ili se komercijalizira na nov način kao muzejska kulturna vrijednost. Pritom taj predmet ne mora biti smješten u muzejsku zgradu - brod kao kulturno dobro može i ploviti.

… Očuvanje tih posljednjih drvenih barki je nužno ako ne želimo prihvatiti odgovornost za uništenje svoje maritimne kulturne baštine! “

Citati su iz "Nautike" još iz 2005. godine i mada se konkretno odnose na Komižu i Hrvatsku aktuelni su i kod nas.

Zašto? Zato što i kod nas gore barke


Noću, kada niko ne vidi, zapalit barku od 140 godina sigurno da je snažan doživljaj, možda ne manji od povlačenja okidača u nečiju, možda svoju, glavu.

S druge strane, barka koja je svaku noć žegla i crnjela se od uliganjskog crnila, čeka sasvim spokojno da joj se otvore vrata od šporeta ili kotla za rakiju i da bude sažežena od ruke svojih najbližih.




Bez pompe, parade i turista, suza i  emocija, naše barke takođe umiru u plamenu.

Može li se iz toga ognja, iz tih ne prolivenih suza, roditi mitski feniks?.

Može, ali to zavisi od nas.


NB