Edu-boat I

Poštovani čitaoci našeg bloga.
Zahvaljujući inžinjeru brodogradnje Vitomiru Vujoviću od danas će mo biti u prilici da objavljujemo i tekstove edukativnog karaktera iz oblasti brodogradnje sa akcentom na drvena plovila manjih dimenzija kakvih je najviše na našem priobalju kada su u pitanju drvene barke.
U prvom od članaka iz ove serije bit će obrađena tema o izradi polumodela radi izrada linija trupa drvenog broda.
Prenosimo njegov članak u potpunosti.

Izrada linija trupa drvenog broda na osnovu polumodela

Postoji više metoda kako se može konstruisati plan linija svakog broda, pa pako i drvenog broda. Jedna on načina je izradom polumodela u određenoj razmjeri. Prije nego se počne sa izradom polumodela potrebno je odrediti neke osnovne karakteristike broda, kao što su tip drvenog broda, njegovu namjenu, da li će imati kabinu,palubu, tip propulzora i njegove glavne dimenzije. Ovi podaci mogu biti po želji samog narucioca broda ili po želji samog brodograditelja. Kada su definisane prethodno navedenih karakteristike i precizirane glavne dimenzije broda, npr. dužina broda, širina broda na glavnom rebru, visina slobodnog boka ... brodograditelj može poceti izradu polumodela. Za drvene brodove čija dužina ne prelazi 10 m polumodel se izrađuje najčešce deset puta manji u odnosu na stvarni brod.

                Brodograditelj kao prvo mora napraviti adekvatan drveni blok od kojega će izraditi polumodel. Taj blok drveta se sastoji iz više drvenih letvica međusobno spojenih u jednu cjelinu. Drvene letvice moraju biti tako spojene da se nakon izrade polumodela mogu lako rastaviti, ne smiju biti lijepljene međusobno. Najcešće se spajaju sa dva ili više drvenih spinela.

Dužina polumodela predstavlja rastojanje između tačaka P i K. Tačka P predstavlja tačkun presjeka linije skoka palube i linije presjeka provena statve i oplate, a tačja K predstavlja tačku presjeka linije skoka palube i linije krmene ploče. U ovom tekstu je prikazana izrada polumodela drvene pasare, tako da se tačka K u nekim drugim slučajevima kao npr. gajete, dobija presjekom linije skoka palube i krmene statve. Treba napomenuti i to da u dužini polumodela ne ulaze dimenzije statvi, tako da bi se dobila dužina polumodela prvo stvarnu dužinu broda treba umanjiti za dimenzije statvi, a onda je skalirati faktorom razmjere.

Drvene letvice su dužine nešto veće od dužine polumodela. Širina drvenih letvica je nešto veća od poluširine dvenog broda. Debljina drvenih letvica odgovara rastojanju između vodnih linija, od broja vodnih linija zavisi i broj letvica . Najgornja letvica, ona najbliža palubi je najčešće najveće debljine da bi se iz nje mogao izrezati skok palube. Sve dimenzije polumodela su proporcionalno umanjene u odnosu na dimenzije svarnog broda.

Kada su letvice sastvaljene u blok na njemu se iscrtavaju osnove linija – kontura broda, po kojima se vrši rezanje.

Kada se izrežu svi komadi koju su višak, ostane grubo oblikovani polumodel koji brodograditelj sad treba doraditi i dovesti u zeljenu geometrijsku formu.

Kada je polumodel konačno gotov, potrebno ga je rastaviti, svaka od ovih drvenih letvica predstavlja po jednu vodnu liniju. Na hamer papiru se icrta mreža, ta mreža prestavlja pozicije, vodnih linija, rebara i uzdužnjaka u pojedinim projekcijama. Treba napomenuti da je potrebno odrediti uzdužno rastojanje izmedju reba, jer će to kasnije biti stvarna pozicija rebara. Onda se na mrežu koja je iscatna na papiru postvalja letvica po letvica i iscrtavaju oblici vodnih linija. Iz tih vodnih linija kasnije se dobijau presjeci rebara. Neki od brodograditelja ne crtaju linije polumodela nego direktno izrađuju tablicu očitanja, množe faktorom skaliranja vrijednosti iz tablice očitanja i crtaju plan linija broda u svarnoj veličini. Da bi se dobila tablica očitanja potrebno je na svakoj letvici – vodnoj liniji ucrtati pozicije rebara i na mjestima tih pozicija mjeriti vrijednosti sublerom ili lenjirom.

Kada je gotov plani linija polumodela ili tablica očitanja, na podu radionice sastavi se nekoliko sperploča u jednu zajedničku površinu, tako da se dobije ravna glatka površina i najčešće opituraju u bijelo. Na toj površini se icrtavaju stvarne linije drvenog broda. Kada se „upeglaju“ sve projekcije te šperploče se rastave da ne zauzimaju prostor u radionici i ostavi samo jedna šerploča na kojoj su iscrtane linije rebare. Neki od brodograditelja sperploče ne spajaju na podu, nego na nekom od slobodnih zidova, da manje zauzimaju protor, a i da može koristi linije tokom cijele procesa gradnje drvenog broda. Poslednje 4 slike preuzete sa Facebook stranice Skol Ar Mor.

Autor Vitomir Anta Vujović