I Restauracija stare drvene barke modernom tehnologijom.

Poštovani prijatelji drvenih barki

Već ranije sam pisao o mom prijatelju Vitomiru Vujoviću inžinjeru brodogradnje 

 http://drvenebarke.blogspot.com/2015/04/vitomir-anta-vujovic.html

koji upravo sada započinje totalnu rekonstrukciju svoje porodične barke. 

Cjeli postupak će mo pratiti dio po dio kako se radovi budu odvijali  prateći njegov rad i u slici i u rječi. 

Mislim da će ovo biti veoma korisno za sve koji namjeravaju nešto slično preduzeti sa svojim plovilom. 

Vitomir je veoma predusretljiv čovjek i uvjek mu se možete obratiti pitanjem na koje će on rado odgovoriti.

Evo prvog djela teksta koji je sam napisao kao uvod u cjeli postupak.

Drvena pasara sa registarskom oznakom KT-87 je sagrađena 1957. godine, u nekom od tadašnjih brodogradilista u Nerezinama, ostrvo Lošinj, Hrvatska. Brodogradilište u kojem je barka napravljena za mene je nepoznato. Tada je to bila serijska proizvodnja takvog modela pasare. Proučavajući drvene barke na Prčanju, došao sam do saznanja da postoje tri pasare identičnih linija i sistema gradnje, od toga dvije potpuno identične i jedna malo duža. Danas se one međusobno razlikuju u izgledu, zbog dosadašnjih restauracija, ali način i sistem gradnje su identični. Moju pasaru je kupio prađedov brat Tripo Vujović, da bi po odlasku u penziju isao na ribanje. Barka je na Prčanj dovezena kamionom tadašnje firme Napredak – Kotor. Tripa ribanje nije previše interesovalo, pa je barku poklonio mom đedu, koji je mnogo slobodnog vremena provodio u njoj.

            Sadašnja dužina barke preko svega je 4,17 m, maksimalna šitina 1,61 m i gaza 0,30 m. S razlogom sam napisao sadašnja dužina jer je u međuvremenu barka preživljela jednu reparaciju u kojoj je malo skraćena, ali o tome nešto kasnije.

Rebra su sasvavljena iz pet djelova, lijeve i desne lukoće (pjuane, rebrenice), lijevog i desnog capula (korbe,rebra) i jednog lapaca kojim su spojena lijeva i desna lukoća, a samim tim i kompletno rebro pri kolumbi (kobilici). Krmeni masiv je bio tako izrađen da se može jednostavnim prosjecanjem ugraditi propel i unutrašnji motor, iz tog razloga je masiv bio probušen i rupa zatvorena sa dva čepa, pa je tu vada voda ležala. Sve je bilo pribijeno pocinčanim brokvama, samo različite veličene u zavisnosti od namjene. Sa današnjim poznavanjem drvene brodogradnje mogu slobodno da kažem da je braka jako nekvalitetno gradnjena, ne u konstruktivnom smislu koliko u pogledu kvaliteta svih material od kojih je građena. Do danas se barka održala zahvaljujući temeljnom održavanju i velikom broju popravki. Svi konstruktivni djelovi su izrađeni od masiva hrasta, a madijeri (oplata) i bankovi (klupe)  od borovine. Capuli (rebra) su građeni od ravnog masiva hrasta bez prirodne krivine pa su jako često pucali i mijenjani.

Barka je u jednom period bila posuđena na korišćenje jednoj ribarskoj družini, srećom ne dugi period. Nakon toga u dosta zapuštenom stanju, moj otac odlučuje da je povede na generalni remont kod meštra brodograditelja pok. Anta Pilastra, u to doba već vremešnog čovjeka, pa je obnova potrajala malo duže, ali obnova je odrađena jako dobro. Obnova je trajala u period između 1995 i 1996. godine, ujedno to je i poslednja barka koju je mestar Anto rabotao. Bio sam mali ali me već tada drvena brodogradnja zanimala i često sam odlazio kod meštra da vidim što rabota. Sjećam se svega kao da je juče bilo i kao da sad čujem riječi meštra : “ Marice daj malom sok, Marice daj malom keksa, grožđa ili suvih smokava !”. Teške godine i još teže nabaviti drvo za brodogradnju. Iz ribarkse zadruge u Baošićima su nabavljeni pontovi molike, koji su služila za popravku njihove ribarske flote. Ta molika je iskorišćena za zamjenu centi, razmi, kontramadijera, bankova , verđina i pajula. Zbog jako loseg stanja glava capula, a nemogućnosti nabavke dovoljne količine građe za kompletnu zamjenu istih, meštar je sve capule lapacao murovinom u dužini od 20 cm. Ugrađeno je novo krmeno zrcalo (ploča), ali pošto su madijeri bili istrošeni od silnih brokava kojima su bili pribije u krmeno zrcalo, meštar nije htio nažontavati madijere, već je  barku malo skratio i pomjerio krmenu aštu (statvu) i montirao novo krmeno zrcalo. Nanovo prebrokao i kalafatao barku, vratio ponovo u život.

Godine su prolazile i vremešne korbe su počele da popuštaju, odnosno naostao je problem jer je barka imala korbi koje su ugrađene prilikom gradnje barke i onih kojih koje su tokom niza godina mijenjane, najčešće su mijenjani capuli, dok su lukoće još od izgradnje.

Barka je 2009. godine izvađena na redovno pituravanje, ali tada primjećujem da brokve sve slabije drže madijere i da je istrulio gornji dio provene kontraašte (protustatve) i ašte (statve). Tada odlučujem da otvorim od razme naniže pet madijera i ugradim novi dio provene kontraašte i ašte, ugradim 4 komplet nova rebra i još nekoliko madijera, opalim svu barku, prekalafat i pituram. Tako je moja barka ponovo nakon mjesec i po dana zaplovi u novom sjaju. Ali sam bio jako svjestan u kojem su se stanju nalazile preostale korbe i krmeni masiv koji je počeo truliti jer je kroz njega bila probijena rupa za propelersko vratilo još prilikom gradnje barke i da će brzo doći vrijeme da se to mora promijeniti.

Tako da sam u aprilu ove godine odlučio, barku ću napraviti što bi rekli defešta novu po ovoj staroj, ali ne sasvim novu već ću ostaviti kolumbu stare (koja je u više nego odličnom stanju) da bi se duša i energija stare barke prenijela u novoizgrađenu barku.

Znam da ste nestrpljivi i zato će mo se ponovo javiti za desetak dana sa drugim djelom teksta i slika gdje će se vidjeti dosta toga interesantnog.

          Sa poštovanjem Zoran Nikolić