Umesto jelke i đeda Mraza
evo jedne čestitke od prije tačno 100 godina
Zadnja strana
Prednja strana Na Slici/razglednici koja je poslata 1909 iz Lastve na otok Galveston ispred Texas City_ja, čestita se Božić i traži pomoć za tamburaški zbor. Vjerovatno da je nešto para stiglo i tada, a i kasnije jer vidimo da tamburice sviraju u Lastvi i 1959.g.
I danas se tamburice ponegdje povremeno čuju, istina ne u Gornjoj Lastvi. Tamo je ostalo svega par stanovnika, ali i velika nada da će se sve ono što je bilo vrijedno i lijepo jednoga dana obnoviti.
Na donjoj slici momčić drži u rukama kokota
To će njemu (kokotu) biti zadnji dan jer je imao nesreću da bude najveći i najljepši u mjestu na veliki praznik.
Perast? 192?
U znak sjećanja na veliku pobjedu - 15. maja 1654. godine, kada su se malobrojni Peraštani uz pomoć još manjeg broja Gornjolastovljana odbranili od Turaka u ova dva mjesta gađao se kokot. Gađalo se iz šaralija i štuceva, bogato ukrašenih, trofejnih pušaka koje su još tada bile antikviteti. Onome ko pogodi – najveća moguća čast i – prilika da svo društvo časti vinom.
Dobro je da se tradicija čuva, i lijepo je što je Frano poštijer onu čestitku vratio sa sobom iz Amerike i što su njegovi potomci ove slike sačuvali pa ih i mi sada gledamo.
Pošta u Lastvi 1912
Pošta u Lastvi 192?
Pošta u Lastvi 1927
Dobro je ponekada pogledati u nazad. Tako vidimo đe smo stigli. Dali napredujemo ili smo “pali s konja na magarca”.
Stare slike, tamburice, šaralije, štuceve, nošnje i ostalo, rukama predaka napravljeno, treba čuvat – to je svakome jasno.
A staru barku?
Kao stare, isparane, smrđelave bječve – u oganj, pod kotao za rakiju?
Daj da probamo učinjet nešto, barem jednu da sačuvamo, ove godine. Pa dogodine još dvije…
NB
Nema komentara:
Objavi komentar