Još jedan poklon onima koji nas prate
Vatra koja umesto da nas grije - stvara led oko srca. Gori barka! Koliko je ljudskih života vezano bilo uz njen jedan?
Godinu već pratim jedan blog i svaki novi prilog me zadivi – zar je moguće, to je još ljepše, bolje, jače nego sve što je do sada bilo?!
Najjače u svemu je fotografija, bez greške i kompromisa.
Zamolio sam od autora mali poklon našim “Drvenim barkama”, a dobili smo cijelu kolekciju. Ne mogu da izaberem i zato pogledajte sve što nam je poslao uvaženi Darko Veršić
Snimljeno je u Komiži na Visu, na Svetog Nikolu. Po starome, nedavno vaskrslom običaju, spaljuje se barka.
Gađanje kokota (ubijanje iz puške svezane domaće ptice), spaljivanje barke (i ne jedne, koja bi se ovako ili onako mogla još krpiti) kao i paljenje badnjaka, prolivanje rakije na zemlju… dio je tradicije, običaja. To možda predstavlja naš zavjet, obećanje pred svemogućim i beskonačnim da ćemo uraditi i nešto dobro, kada zatreba, ako se od nas bude tražilo, kada nam se ukaže prilika, i ako bude mogućnosti.
Običaji traju, nestaju, mijenjaju se, obavezuju, uveseljavaju, nadahnjuju, opterećuju... U današnje vrijeme demokratije i svakolike slobode svako to može tumačiti po svojemu. Zato se otkazujem od dalje priče. Neka pričaju slike:
I još puno toga na blogu "Brod u boci"
Komižani sa Visa, Lastovljani sa Lastova i oni iz Lastve, Prčanjani, Peraštani …i ako brode na istom moru i u sličnim barkama imaju često različite običaje. Međutim jedna ih potreba sjedinjuje, pomoći drvenim barkama da prebače još malo, bar još ovo, nedavno započeto stoljeće.
Hvala Darku na poklonu
Za Drvene Barke
Nikolić B.
Super slike,ppzdrav iz dalmacije
OdgovoriIzbrišiLipi post. Lipi i gotovo... Ka i cili blog. Iako nisan za plastiku, ako moremo spasit koji brod, kaić, batanu... neka bude.
OdgovoriIzbriši