Kako to rade drugi

Razgrabljene dionice francuske replike jedrenjaka

"Francuska je prije 10 godina shvatila da će izgubiti tradiciju drvene brodogradnje pa su najstarije majstore kalafate proglasili državnim majstorima restauratorima i pod njihovim vodstvom sagradili repliku jednog jedrenjaka iz 19 stoljeća.

Jedna od francuskih replika jedrenjaka na kojoj se dnevno krstarenje sa ispaljivanjem plotuna iz topa naplaćuje 90 EUR

Kao radnu snagu koristili su liječene ovisnike tako da je taj projekt bio dvostruko koristan. Vrijednost broda je podijeljena na dionice koje su među Francuzima razgrabljene, a brod se koristi za različite namjene. Potom je svaka županija koja ima veze s pomorstvom izradila repliku svojeg jedrenjaka. To su francusko iskustvo primijenili i Nizozemci.

Kod nas, na žalost, malo ljudi shvaća vrijednosti i značenje naše drvene brodogradnje, kao i pomorske tradicije uopće ..."

Ovdje na čas prekidamo tekst da pogledamo kako bi mogla izledati replika našega "Vihora" iz predhodnog priloga:

Trojarbolni, 18to metarski loger. 3 člana posde, 27 putnika na dnevnom ili 9 u višednevnom krstarenju. Francuska replika.

"Vihor" je pretpostavljamo bio dosta veći, no danšnje replike drvenih jedrenjaka koje se prave za turističku industriju, zbog optimizacije toškova, kreću se obično do 20tak metara.

Ali da završimo predhodni tekst:

"... pa bi najradije, kada bi mogli, izbrisali more iz sastava Hrvatske', ističe Ivica Zorić, predsjednik zadarske udruge Adria."

Tekst je dakle iz hrvatskog tiska, iz daleke 2006 godine. Od tada se kod naših susjeda dosta toga pomaklo sa mrtve tačke zahvaljujući prije svega apelima entuzijasta poput Ivice Zorića i brojnih udruga poput Adrije koje se bore za spas drvene brodogradnje. I naravno pozitvnog odgovora relevatnih struktura kojima su apeli upućivani.

A što je nama činjet?

Citirali smo ovaj "bajati" tekst jer je on za naše prilike više nego aktuelan. Nema se tu ništa dotati osim činjenice da nepovratno kasnimo.

Sjetimo se kako su ekonomske prilike uništile flotu jedrenjaka koja se za nesto više od pola vijeka sa preko 1000 brodova duge plovidbe svela na nulu (ako uzmemo cijelu istočnu obalu jadrana). Svedeno na Boku radi se o stotinama, prije svega dobrotskih i prčanjskih, a zatim peraških, kotorskih...i iz gotovo svih drugih mijesta, velikih jedrenjaka. To je imalo neumitnih posljedica o kojima najbolje svjedoče i dinas u bršljan obrasle i bez krovova, brojne bokeške palate.

Ovo malo drvenih brodova i baraka što imamo ponovo ubzano propada. Par čamčara koji još znaju postaviti kobilicu nisu u stanju formirati "brojne udruge". Neko bi drugi morao otvoriti oči i podići glas ne bi li relevatne institucije preduzele nešto.

Da ne bi "otkrivali toplu vodu" evo još jednog teksta kojim  se od propasti brani drvena brodogradnja u Hrvatskoj:

 

-o-

Zaštiti drvene brodove kao kulturnu baštinu

Hrvatska je zemlja s najvećom flotom drvenih brodova u Europi, a većina tih brodova u službi je turizma. Mali brodograditelji ostvaruju značajne uspjehe, a to bi trebao biti poticaj da se sačuva i zaštiti povijesna kulturna baština gradnje drvenih brodova.

Udruga brodara Adria u više navrata je od Vlade tražila da se u Hrvatskoj donese zakon o drvenom brodu. U udruzi ističu kako bi u Hrvatskoj trebali shvatiti da je drveni brod kulturni proizvod kako su shvatili u Europi, pogotovo Francuzi i Nizozemci. Smatraju da bi država morala subvencionirati održavanje i gradnju drvenih brodova s mnogo većim postotkom od sadašnjih deset posto, koliko se plaća za gradnju trupa broda.

Do kraja 18. stoljeća drvo je bilo jedini brodograđevni materijal, a danas je kalafata tek nekoliko i uglavnom su zašli u godine. Već godinama se najavljuje otvaranje škole drvene brodogradnje u Murteru kako bi se kalafatski zanat održao, no do sada se još ništa nije dogodilo.

Hrvatska replika Kolumbove "Santa Marije"

Francuska je prije deset godina shvatila da će izgubiti tradiciju drvene brodogradnje pa su najstarije majstore kalafate proglasili državnim majstorima restauratorima i pod njihovim vodstvom sagradili repliku jednog jedrenjaka iz 19 stoljeća. Također je napravila registar drvenih brodova starijih od pedeset godina i podijelila ih u nekoliko kategorija s obzirom na stupanj podudarnosti s izvornim oblikom.

Brodograditelji drvenih brodova traži od Vlade da donese propise za zaštitu drvene brodogradnje jer će kalafatski zanat, dakle proizvodnja drvenih brodova, ako se ništa ne poduzme potpuno iščeznuti. Kalafatski zanat izbačen je iz redovnog školovanja prije četredesetak godina. Nemogućnost školovanja graditelja drvenih brodova i nedovoljna briga mjerodavnih institucija doveli su autohtone drvene brodove kao što su, primjerice, falkuša, guc i pasara na rub izumiranja, što bi bio neprocjenjiv gubitak hrvatskoj kulturnoj baštini.

Drvenim brodovima treba dati prednost kod subvencioniranja gradnje, a brodograditelji drvenih brodova smatraju da bi subvencije trebale iznositi najmanje trideset posto od vrijednosti broda.

Traže i značajni popust cijene nadzora Hrvatskog registra brodova te izgradnju i osiguranje zimskih vezova.

Zakonom bi se trebalo zaštititi pomorsku kulturnu baštinu od daljnjeg propadanja, ali i otvoriti mogućnosti njezine intenzivnije komercijalizacije.

U Europi se, zbog novih propisa, koji se najvećim dijelom odnose na sigurnost plovidbe, polako gasi proizvodnja drvenih brodova. Osnovni problem tih brodova jest taj što, uz teško i skupo održavanje, ne omogućavaju dovoljnu sigurnost putnicima. Kad je riječ o Europskoj uniji, drveni brodovi se proizvode još samo u Italiji i to pojedinačno, a posljednje se vrijeme ne izlažu na velikim nautičkim sajmovima. Turska daje graditeljima drvenih brodova olakšice i stipendira mlade za brodograđevna zanimanja. Zabranila je i uvoz brodova, a svoje prodaje po cijelom svijetu pa i u Hrvatskoj.

Broj drvenih brodova na Jadranu premašuje tisuću, tako da se treba izboriti za njihov opstanak, a mogu se koristiti kao izletnički turistički brodovi, atraktivni zbog duge tradicije. Unatoč apelima da se ne dopusti izumiranje tradicije stare nekoliko stotina godina, drvena brodogradnja i dalje stagnira.

Replika dubrovačkog galeona "Tirena"

Uspjesi male brodogradnje trebali bi biti pokazatelj odgovornima kako stari kalafati ne smiju izumrijeti, odnosno da treba sačuvati i zaštititi povijesnu kulturnu baštinu gradnje drvenih brodova prije nego bude prekasno. Rješenje bi bilo oformljavanje krovne udruge koja bi se bavila revitalizacijom drvenog broda, te da drveni brodovi postanu zaštićeni spomenici kulture.

-o-

Za DrveneBarke

NB