2. velj 2010.

Pobuna mornara u Boki

Iz serije interesantnih članaka čije smo  linkove objavili u predhodnom prilogu ovdje izdvajamo jedan koji govori o poznatom događaju što se zbio u našem zalivu prije 92 godine, prvih februaskih dana pritisnutih teškom južinom.

POBUNJENI MORNARI SA AUSTRO-UGARSKIH BRODOVA

Panzerschiff_Viribus_Unitis

Tačno u podne 1. februara, označena pucnjem topa sa austrougarskog komandnog broda, oklopnog krstaša “Sankt Georg”, počela je u tajnosti pripremana pobuna mornara koji su u većini slučajeva uspjeli da pod prijetnjom oružja, preuzmu komandu nad brodovima od svojih oficira, prethodno ih zatvorivši u kabine. Centri pobune bili su “Sankt Georg” i pomoćni brod-radionica “Gaa”, a crveno –bijele ratne zastave na jarbolima austro-ugarskih brodova, zamijenjene su revolucionarnim crvenim barjacima. U znak podrške mornarima, radnici tivatskog Arsenala istakli su crvene zastave na zgradama tog vojnog brodogradilišta, a pobunili su se i radnici u Djenoviću.

 

Sankt Georg

Na brodovima su organizovani komiteti mornara koji su preuzeli vlast u svoje ruke. Medju vodjama pobune bili su Franc Raš iz Moravske, titularni mornarički vodja sa službom u Djenovićima, Anton Grabar iz Poreča, mornar I klase sa službom na oklopnom krstašu “Sankt Georg”, njegov kolega sa istog broda, mitraljezac-nišandžija I klase Jerko Šišgorić iz Žirja kod Šibenika, te Mate Brničević iz Krila Jasenice, mitraljezac-nišandžija I klase na pomoćnom brodu-radionici “Gaa”.

Tako je počelo, a završili se već trećeg dana:

...nakon dolaska u Boku vlastima lojalne, Treće divizije bojnih brodova iz Pule. Ujutro 3. februara, 1918 u Boku je uplovio sastav od 3 bojna broda, 4 razarača i 8 torpiljarki, što je omogućilo da carski oficiri preuzmu vlast na zaposjednutim brodovima. To je, uz činjenicu da su se protiv pobunjenih brodova okrenule i cijevi topova obalske artiljerije, bilo dovoljno da slomi ustanak. Vlasti su odmah pohapsile oko 1.200 pobunjenika, a pred redovnim vojnim sudom optuženo je 386 mornara i podoficira. Od toga je 48% bilo južnoslovenskog porijekla, 20% italijanskog, 13% Čeha i Slovaka, 10% Nijemaca, te oko 8% Madjara, a ostalo su bili Poljaci, Rumuni i Ukrajinci.

Sa epilogom 11. februara ispod groblja u Škaljarima

Raš, Grabar, Šišgorić I Brničević strijeljani su u 7 sati 11.februara 1918 na strelištu na livadi ispod groblja u kotorskom naselju Škaljari. Njihov ispovjedaonik tada je bio mladi  mobilisani sveštenik don Niko Luković, koji je dobio naredbu da bude sa osudjenicima i da ih vjerski pripremi za smrt. Poznati bokeljski sveštenik i intelektualac kasnije se sa gorčinom prisjećao tog nemilog dogadjaja.

“Strijeljanje je izvršio vod od osam vojnika Madjara, pod komandom jednog kapetana Madjara. Šižgorić je gledao osam strijelaca i rekao im: “Zar vi, vojnici, za čiji smo se bolji život borili, hoćete da nas strijeljate”. Na to je jedan od vojnika, koji su trebali da pucaju, pao onesvješćen. Prva naredba nije izvršena dok se onesvješćeni nije zamenio drugim. Komandant je dao znak sabljom za paljbu, ali niko od vojnika ne okida. Komandant je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe Raš je uzviknuo: 'Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!'

Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po komandi, pripucala dva vojnika i dotukla ga".- ispričao je kasnije don Niko Luković o tom dogadjaju cetinjskom istoričaru Niku S. Martinoviću.

 

spomen ploca strijeljanim mornarima

 

Pogledajte  kompletan tekst Siniše Lukovića

 

NB

.

Nema komentara:

Objavi komentar