Tradicija kalafata: Postoji tajna vještina…

Preuzeto iz dnevnog lista POBJEDA

Kalafat je majstor koji pravi barku od drveta. Daje joj lični pečat i uđene dušu. Od umijeća, ili majstorskog marifeta, u konačnom, zavise estetske i plovne karakteristike barke. Zato je kalafatski marifet – osjećaj s kojim se neko rodi, pa ga vremenom brusi i dovodi do savršenstva. Poput Petra i Nenada Bokovca

Piše: Igor Perić  

Preko puta hotela Sidro, u Baru, decenijama je usidrena porodična radionica u kojoj traje jedna tajna vještina – umijeće izrade barki od drveta – koju od zaborava čuvaju otac i sin, Petar i Nenad Bokovac.

U osnovi tog drevnog zanata su teslica i blanja, dobro drvo, oštro oko i osjećaj za uklapanje ručno rađenih elemenata u konstrukciju koja će na vodi imati prave performanse: „držati“ more, prkositi talasima i plijeniti ljepotom. Još kad se na jarbolu zavijori „lantina“ ili, prevedeno na naški latina (latinsko jedro) – onda postajemo svjedoci viševjekovne tradicije Mediterana koja oživljava u ovoj jedinstvenoj porodičnoj manufakturi.

Umijeće

Za čitaoce koji nisu od morske fele, kalafat je majstor koji pravi barku od drveta.

Kako kaže Nenad Bokovac, svaku barku, u finalnoj izvedbi, po svome završava samo jedan kalafat. Daje joj lični pečat i uđene dušu. Način na koji se to radi i od kojeg, u konačnom, zavise estetske i plovne karakteristike barke je marifet –umijeće. To je osjećaj s kojim se neko rodi, pa ga vremenom brusi i dovodi do savršenstva.

Sudeći po proizvodu, Bokovci su vještinu doveli do perfekcije. Priznanja za to su i brojni komentari s obje strane Jadrana, ali i činjenica da su drvene barke iz Bara završavale u Hrvatskoj, Albaniji, Italiji, Holandiji…

Nastajali su u njihovoj radionici veliki čamci, poput plovila za obuku učenika pomorske škole, zatim koča Jadranka, duga 17 metara, teška 42 tone. Reparirane su jedrilice, jedrenjaci…Ali, pravo umijeće je, veli Petar Bokovac, napraviti malu barku od drveta, koja „neće biti vergolasta, nestabilna“.

-Mnogo je teže u izradi „minijatura“ iskriviti dasku, potrefiti balans, ugoditi plovnost… Tu dolazi do izražaja ono što ste za vijeka naučili. Satisfakcija je da nam nikada barka nije vraćena na doradu. Sve su izdržale test vremena i mora – priča Petar.

Barska  „korčulanka“

Jedan od zanimljivih modela koji je lani izašao iz radionice je „korčulanka“, koja ima nevjerovatnu istoriju.

Izvorni oblik ovog plovila usavršavan je generacijama na Murteru, Betini i Korčuli. Dobilo je naziv po korčulanskim majstorima koji su ovoj vrsti barke dali pečat. U radionici Bokovac, napravljene su dvije. Prva je urađena po mjerama jedne stare korčulanke na kojoj je i lokalna barska legenda Stevo Radović, poznat kao Stevo Grk, ulovio čuvenu golemu psina (vrstu ajkule). Drugom jedri barski mag fotografije Anto Baković.

- Originalni oblik „korčulanke“ stoljećima je usavršavan i dopunjavan, uz određene varijacije kalafata duž istočne jadranske obale. Tu se teško što novo može izmisliti. Problem je što je sve manje kalafata, zanat iščezava, a sa njim i izvorne barke – kaže Nenad.

Finese

Laiku se može učiniti da je jednostavno praviti uspješnu repliku takvog plovila. U praksi se potvrđuje da je jedno uzeti mjeru, ako ne znate što ćete s njom.

Vještina se, pak, sastoji u detaljima: kako saviti dasku, uvezati rebra i oplatu, ugoditi tambuć (bokaportu) i potom dodati opremu, poput argole, bitvi, nosača za vesla, koja će svemu dati završni ton. Ako brodski motor ne izbalansirate kako treba, onda je uzaludan sav prethodni trud…To je posao za koji treba iskustvo i to generacijsko.

A Bokovcima iskustva ne fali. Petar već pola vijeka opravlja i pravi drvene barke. On je otvorio radionicu 60-ih godina prošlog vijeka. Uz razumijevanje i podršku opštine, radionica još traje na istoj lokaciji i svojevrsni je zaštitni znak manufakture u Baru, i regionu.

Nenad je, praktično, prohodao u radionici i nijednog momenta nije bilo dileme čime će se baviti u životu. Stasao je uz oca, a danas njih dvojica u tandemu od jutra do mraka druguju sa barkama.

„Arsenalka“

Novi projekat na kojem rade Petar i Nenad je oživljavanje čuvene „arsenalke“.

To je barka koja je prije nekoliko decenija napravljena u tivatskom arsenalu. Izrađeno je 180 primjeraka, a do danas je očuvano svega desetak u plovnom stanju – priča Nenad.

Petar nam pokazuje „arsenalku“ koja je poslužila za izradu osnove za četiri nove barke tog tipa.

Njihov kostur je uveliko bio kompletiran kada je reporter Pobjede posjetio radionicu. Slijedilo je postavljanje oplate…

-Plan je da do proljeća sve četiri budu završene – kaže Petar.

Nadovezuje se Nenad: Sve će biti „naoružane“ lantinom – drevnim jedrima trouglastog oblika. Biće to poduhvat koji će objediniti dvije stvari: spas „arsenalku“ od zaborava i njen spoj sa jedrenjem.

Bokovci još nemaju ideju gdje će sa barkama. Prodavati ih ne planiraju. A zajedno sa barskim fotografom, ljubiteljem jedrenja i, kako kažu, prijateljem radionice, Antom Bakovićem, žele da animiraju sugrađane i zainteresuju ih za jedrenje lantinom.

Razglednica

Teško da će biti ljepše slike kada, s proljeća, barska morska razglednica bude dopunjena slikom drvenih „arsenalki“ sa lantinama koje hvataju vjetar ka Volujici i crvenoj bovi…

Biće to, nakon ovogodišnjih „korčulanki“ osvježenje u moru savremenih, plastičnih i plastificiranih prova i kabina, metalnih bitvi i inoksom optočenih barki, brodica i jedrilica… Da se to osvježenje i davanje mediteranskog pečata Baru i crnoj Gori ne bi svelo na »borbu sa vjetrenjačama« biće potreban i dodatni marifet – da još neko prepozna značaj takvih pionirskih koraka u vode tradicije i, možda, napravi jedan komad marine za ove bisere domaće brodogradnje.

Fašinada

„Korčulanka“, sa lantinsko-arapskim jedrom, plijenila je pažnju turista, mještana i ljubitelja mora i brodova tokom ovogodišnje fašinade u Perastu.

Nenad Bokovac je, pod brojem 17, nastupio na ovoj manifestaciji i regati.

Podršku su imali od Miša Durutovića, koji je obezbijedio prikolicu i vozilo za transport ove rukotvorine do Boke.

Čarobna bačva

Pored raznih alatki, kompresora, stega i radnih astala, u radionici petra i Nenada Bokovca postoji jedna improvizovana naprava, bez koje se ne može zamisliti uspješno oblikovanje barki. To je, kako u šali kažu – „čarobna bačva“.

Ima ložište iznad kojeg je kazan za grijanje vode. Sa strane je držač za dasku i odvod za paru. Koristi se za „parenje“  daske, koju je na taj način potrebno omekšati da bi se mogla kako treba složiti u konstrukciju broda. 

Naravno, i u tom poslu od iskustva zavisi prava mjera. Tanka je linija koja dovodi do greške.

-To vam je kao kad kovač zna kada željezo treba izvaditi iz ognja, tako i dasku treba dozirano grijati da bi dobila elastičnost, a da ne izgubi čvrstinu… priča Nenad.

Bagrem, murva, mulika…

Bokovci prave barke od domaćih materijala – rebra su od bagrema (akacije), oplata od najkvalitetnije vrste četinara – mulike. Koristi se i murva za posebne djelove plovila.

- Sirovina je iz Crne Gore, „ruke“ su naše. I jedro, takozvana lantina, rađena je ovdje, ali ćemo za neke naredne projekte, ipak, morati za izradu jedra angažovati hrvatske majstore, koji u izradi jedara imaju dužu tradiciju. Jedro je teško ugoditi i sa njime nema eksperimentisanja – kažu Bokovci.