Barke, mandraći i tiraduri

Barke, mandraći i tiraduri su nerazdvojni pojmovi na našem primorju. Oduvjek su ljudi gradili mandraće kako bi barke bile sigurno zaklonjene u vrijeme velikih nevera  koje ovdje ponekad znaju biti jako divlje.

Nekada davno kada su barke bile osnovno prevozno sredstvo za prevoz ljudi i roba te služile i za ribanje bilo je potrebno održavati ih uvjek u ispravnom stanju a da bi to što lakše radili uz skoro svaki mandrać građeni su i tiraduri tj navozi a izvlačenje baraka i brodica kako bi se izvršile neophodne popravke.

U današnje vrijeme mandraći još uvjek imaju istu funkciju a svjedoci smo da je sve manje tiradura koji su u upotrebi jer stari ubrzano propadaju a rjetko koji novi se sagradi, a nekon tiradurima se promjeni i namjena pa su sada stepeništa za silazak u more.

Oni vlasnici koji nemaju u blizini svoje kuće tiradur snalaze se tako što barku izviku na spjažu i tamo je kalafataju i farbaju.

Evo šta o tome kaže  Dragoljub Marković, dipl. prostorni planer i savjetnik direktora u JPMorsko dobro.

“U kotorsko-risanskom dijelu Boke, koji je zbog svojih kulturno – istorijskih i prirodnih vrijednosti uvršten u UNESCO-vu listu Svjetske baštine, specifičnu funkcionalnu i građevinsku karakteristiku čine mandraći i ponte. Mali broj njih ima građevinske i ambijentalne vrijednosti u sklopu sa kućom ili kućama sa kojom čine cjelinu.

Ovi objekti su nastali u prošlosti kao odgovor na potrebu stanovništva iz priobalja da u blizini kuće vežu barke – tadašnje osnovno sredstvo u saobraćaju i ribarenju po Zalivu. Kad je gradnja kuća "izašla" iz zidina gradova i grupisanih naselja počela je izgradnja duž uzane linije uz more. Pratile su je ponte i mandraći kao vezovi za barke u zamjeni za "udaljene" luke i naseljska privezišta.

Sa gubljenjem značaja priobalnog saobraćaja zaboravilo se na ponte i mandraće sve dok turistički razvoj nije čamce i jahte pretvorio u objekte luksuza, uživanja pa i društvenog prestiža.

Kada je 1967  godine ukinuto preduzeće koje je održavalo pristaništa i obalnu infrastrukturu, ponte i mandraći su prepušteni ličnoj inicijativi zainteresovanih korisnika, u glavnom komšija iz prvog reda priobalnih kuća koji su zainteresovani da obezbijede mandrać ili pontu samo za svoje potrebe. Uz to sa povećanjem broja turista ovi objekti su počeli da se koriste i kao kupališta

 Poslednjih decenija je izgrađeno puno novih ponti i izvedeno mnoštvo neujednačenih intervencija na njihovim opravkama, što znatno narušava ukupan ambijent, sprečava namjenu prostora u druge - potrebnije svrhe i ograničava slobodan pristup i korišćenje mora za širi krug korisnika.

      Danas na potezu od Veriga do Veriga ima oko 550 ovih objekata. Problem čini što su ponte i mandraći u pojedinim djelovima Dorote, Ljute, Mua, pa i drugih naselja kotorsko- risanskog zaliva, izgrađeni u kontinuitetu, zapremajući znatan dio obalne linije, čime je spriječena mogućnost formiranja  na pr. plaže – kupališta ili druga namjena obale.

     Mali gabariti tako izgrađenih objekata ne mogu primiti sve zainteresovane korisnike ili one koji gravitiraju tom prostoru, pa korisnici (investitori) iz komšiluka, suštinski uživaju privilegiju korišćenja "privatne" obale. Naknadnom intervencijom ograđivanja često se ovi objekti pretvaraju i u privatni posjed.

    Shodno Zakonu o morskom dobru ponte i mandraći su javni objekti u državnom vlasništvu. Veličinom, oblikom i mjestima na kojima su izgrađene ili se grade, kao i načinom korišćenja, one funkcionišu kao privatni objekti. Dakle, ovi objekti su formalno javni – suštinski privatni, što je u direktnoj suprotnosti sa karakterom javnog dobra. Sledeći krupan problem predstavlja njihov kontinuiran raspored tako da je u pojedinim zonama funkcijom vezivanja malih plovila i "individualnih" kupališta spriječena namjena prostora za druge potrebe, npr. javna kupališta.

  Problem nije adekvatno sagledan i riješen u važećim urbanističkim planovima a PP Morskoga dobra, na osnovu kojega će se uraditi Studiju lokacije i/ili Program uređenja i izgradnje obalne infrastrukture, još nije usvojen. U takvoj situaciji ovo JP i opštinski nadležni organ koji odobrava obnovu i rekonstrukciju postojećih ponti i mandraća, trebali bi uraditi Program nužnih intervencija na postojećim objektima, očekujući da će ubrzo biti donijeti planovi u kojima će se cjelovito i kvalitetno riješiti ovo pitanje”.

Ovim napisom pozdravljam sve ljubitelje drvenih baraka i pozivam ih da 1.V. ove godine dodju na feštu drvenih baraka koja će biti održana na akvatoriju ispred centra Stoliva a u organizaciji nevladine organizacije KAMELIJA.

                                                                                                    Nikolić Zoran.