pendula-na-lantinu

 Ribolov iz ruke u barci koja brodi na jedra. Milina, jednom riječju. Nema buke, nema škripe, samo plovilo koje  jedrima upreže vjetar i klizi bez imalo vergole

piše: Igor PERIĆ 

Dva motora

 Ovu interesantnu priču o dva već legendarna vanbrodska motora koji su dugo bili upotrebljavani na jadranu i šire, poslala nam je naša redovna saradnica Lidija Franović i sama zaljubljenik u more i barke.Danas se već ređe sreću a primat  preuzimaju Jamahe, Honde i ostali moderni četvorotaktni motori, a nije rjedak slučaj da se vidi i po koji električni vanbrodski motor.

  “Smeta mi u garaži, par godina livo, pa par godina desno.... Svakome kome će potaknuti štorije, i ima mista u konobi.... ili nešto slično”, napisao je nedavno na internetu vlasnik vanbrodskog motora “British Seagull”, koji želi da ga proda.

  Svoje mjesto na prvom spratu beogradskog Muzeja nauke i tehnike, na kojem je izložena i maketa tegljača "Boka", našli su i ovaj motor, kao i legendarni “tomos”,

 i podstaknuli moju priču o njima. Muzej, koji se nalazi u Skenderbegovoj ulici na Dorćolu pun je, inače, predmeta koji me podsjećaju na djetinjstvo. Jedna bijela fića, slična onoj koju je naša porodica imala jednu deceniju, plišane mede u Muzeju djetinjstva...

  “Sigal” i “tomos” bili bi samo komad metala i muzejski eksponat, da ih nisu vozili moji stričevi. Dondo Vuko je imao Elanovu pasaru i “morskog galeba" i vozio ih samo preko ljeta, koja je provodio u Krtolima. Dondo Tripo, koji nikada nije vozio kola, sa svojom arsenalkom i motorom “tomosom” najviše je saobraćao između Kalimana i Krtola.

   Dondu Tripu je prvi “tomosov” motor kupio moj otac u Sarajevu sredinom šezdesetih i poslao ga vozom u Zeleniku. Izgleda da je u pitanju bio model "06N", kasnije preimenovan u “tomos 4”, koji je, navodi Vreme, sedamdesetih godina proglašen za najbolji mali robustni vanbrodski motor na svijetu. Cijelog života stric je ostao vjeran motorima fabrike “Tovarna osobnih motorov Sežana”, koja je prvobitno trebalo da bude izgrađena na samoj granici sa Italijom, da bi, kako navodi Novi list, pokazala kapitalističkoj Italiji da i “južnoslavensko društvo jednakosti” ima industrijsku snagu. Kasnije, nakon rješenja Tršćanske krize, ipak je počela sa radom u Kopru, a od 1955. je, pored motora, proizvodila i vanbrodske motore.

  Dondo je "tomos", čini se, poznavao u dušu. Lako ga je rastavljao, popravljao. Jedini su on i njegov sin Ivo znali da uđu u porat na
Žukovcu sa upaljenim motorom, kao i da izađu, praveći polukružni manevar u tako malom prostoru. S lakoćom ga je unosio u barku, stavljao na njene držače. Blizu motora stojala bi njegova torbica sa alatom, te crveni rezervoar za gorivo.

  Strina Rada, žena donda Vuka, kaže da je dondo kupio motor "sigal" od jednog čovjeka iz Tivta. Sjećam se da je tokom djetinjstva još samo jedna barka koja je prolazila ispod ponte imala ovaj motor. Britanski proizvođač pokrenuo je proizvodnju ovih motora nekih 20 godina prije fabrike TOMOS, a motori su se proslavili u Drugom svjetskom ratu, naročito prilikom savezničkog iskrcavanja u Normandiji u junu 1944. godine. Dondo je stalno govorio da ovi motori idu samo naprijed, nikako unazad, te da je to bio i kredo Britanaca u toku rata. Motor je drugačije zvučao od "tomosa", drugačije se i palio -  ručnim namotavanjem konopa. Ponekad se znao ugasiti, a jednom, sredinom osamdesetih, krenuli smo sa dondom za Tivat, izašli iz porta i brzo se vratili. "Sigal" nikako nije htio da se pokrene.

  U Muzeju nauke i tehnike "sigal" je našao svoje mjesto na držaču motora, a "tomos" na dunavskoj šiklji, neobičnom riječnom drvenom čamcu koji je bio u vlasništvu roditelja Gordane Karović, savjetnice Muzeja, zadužene za zbirku rječnog brodarstva. Šiklja je, kao i arsenalka, prešla mnogo nautičkih milja. Sada je muzejski eksponat, dok je arsenalka propala, u isto vrijeme kada je umro i dondo Tripo. Drugi dondo je prodao svoju plastičnu barku i motor "sigal" krajem devedesetih, nekoliko godina prije smrti.

  "Sigal pali uvek iz prve, ako je sve podešeno kako treba", reći će na jutjubu jedan ljubitelj ovog motora. "Tomos uvik pali iz prve, ka Čak Noris", napisaće drugi poštovalac ovog motora na jednom forumu. Čini se da pričama o vanbrodskim motorima nema kraja.

  Nikada nisam naučila da vozim motor na barci, draže mi je otisnuti se na more na vesla. Ali, volim da vidim ova dva motora. Jednostavno bude neka lijepa sjećanja.

  Ako vas put nanese u Beograd, predlažem da posjetite Muzej nauke i tehnike. A ako imate neki vrijedni predmet, možda vanbrodski motor, da ga sačuvate, eventualno poklonite nekom muzeju. Možda podstakne neke nove štorije. 

 

North Sail Montenegro i Kalafatska radionica Bar

Kalafatska radionica vlasnika Nenada Bokovca iz Bara ovih dana su posjetili predstavnici firme North Sail Montenegro stacioniranih u luksuznoj marini "Porto Montenegro" gdje imaju i svoje radionice.

Predstavnici "North Sail Montenegro" u posjeti Nenadu u Baru

Prepoznavši kvalitet barki i njihovu ulogu u očuvanju tradicije drvene brodogradnje u Crnoj Gori odlučili su da ojedre sve Nenadove barke tradicionalnim latinskim jedrima i pripadajućim flokovima.

Ovo je lijep primjer saradnje jedne velike i u svijetu priznate firme koja podržava tradiciju zemlje u kojoj posluje.
Nenadu i njegovim barkama želimo puno uspjeha na sledećim regatama  sa novim jedrima.

Solarni jedrenjak za čistiji Jadran

                             

Poznati Crnogorski muzičar i veliki ljubitelj jedrenja i dervenih barki Antonije Pušić iliti Rambo Amadeus došao je na ideju da u saradnji sa našim najpoznatijim kalafatom Nenadom Bokovcem realizuje jedan veoma ambiciozan projekat. Projekat koji koliko mi je poznato ovdje na našim prostorima još niko nije ni zamislio ni ostvario. Projekat pod nazivom „Solarni retro jedrenjak“ započeo je kupovinom jednog starog kutera koji se već nalazi u Nenadovoj radionici.

Za ovakav jedan projekat potrebno je dosta sredstava a Rambo ne bi bio to što jeste kada ne bi imao ideja kako i tu malu skalu da preskoči. Pogledajte ovaj video i preatite realizaciju projekta na našem blogu.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=4&v=03YLAnWTwfw

"Jedrenje je poezija kretanja"

Jedrenje nije snobovsko zajebavanje preskupim brodovima i razmetanje pred sirotinjom koja se brčka u moru.  Danas možete nabaviti polovnu jedrilicu za cijenu auta starog 10 godina. I odmah jedriti.

Jedrenje je prađede energetske efikasnosti. Sa svojom  jedrilicom nisam za 10 godina potrošio goriva koliko jedan vlasnik  glisera iste dužine sprži za sat vremena.  A pri tom provedem na moru, u plovidbi,  višestruko više vremena od njega , što je valjda i cilj kad imaš plovilo.

Brzina jedrilice mi je izuzetno važna. Kad vidim neke pijane turiste kako se valjaju na čarteru niz vjetar stegnutih jedara, srce mi se stegne baš kao i to jedro u rukama neznalica. Volim kad jedrilica optimalno hvata vjetar, "orca" oštro u vjetar, precizno siječe talase kao što dobar nož siječe mladi sir, dok su jedra natrimovana da se na brzini ne gubi ni milimetar.

Volim restauraciju starih, odbačenih stvari.

Obnovio sam jednu staru gitaru, koju sam našao pored kontejnera za smeće, starog fiću,  kog ovih dana treba da registrujem i s ponosom vozim po gradu. Ugradio sam mu i plin, da bude Eko Fićo. 
Čak sam se palio da restauriram jedan stari BMW motocikl, ali, čim sam osvijestio činjenicu da motocikl nikad nisam vozio, niti me to zanima, brže bolje sam ga poklonio komšiji , pasioniranom motociklisti, uz to vrhunskom autolakireru, koji će imati znanja vremena I živaca da ga dotjera do perfekcije.
Otac mi je bio arheolog, restaurator, potpuno nenamjerno  sam pokupio tu pasiju od njega.

Volim Kutere

U vojsci, u Splitu, davne 1982 , već kao jedriličar takmičar sam dobio prekomandu da pomažem u obuci mornaričkih oficira u jedrenju I veslanju. Pored modernih jedrilica, tu su bili I takozvani “kuteri”, elegantne, barke 100 godina stare koje su, gonjene veslima i čistom ljudskom snagom dostizale nevjerovatnu brzinu od 6 čvorova! Na jedra,  u "pola krme" dostizao je i više.

Ljubav prema tom brodu se nekako ukorijenila , I ja sam nakon 30 godina došao u posjed jednog, prilično raspalog kutera, čije slike vidite.

 Volim planetu Zemlju

Volim ja i čitav Kosmos, ali Zemlja je najgostoljubivija i najprijatnija teritorija za koju znam. Vjerovatno ima nekih boljih, ali do njih je za sad nemoguće doći.

Računam da će, ovako atraktivan starinski jedrenjak, sa najmodernijom, a sasvim pristupačnom  tehnologijom, koja zbog starih navika  još nema masovnu primjenu, sa popularnim kapetanom koga mediji temeljno prate, dati odličan primer i motiv da se pređe na električne motore i solarni pogon.
Možda najvažnija pasija koju imam je borba za čistiju  planetu uvođenjem čiste tehnologije. Tehnologija je već tu, ona  donosi ogromne uštede u gorivu, novcu, eliminaciji zagađenja. Promjena ljudskih navika je nešto na čemu radim već neko vrijeme, kroz moje javno djelovanje. Užasno je gledati te naftne fleke koje svaki  motor sa unutrašnjim sagorijevanjem  pušta u manjoj ili većoj mjeri. Uz to, gorivo moraš da kupiš, a sunce sija džabe!

A šta to ja 'oću?

Ovaj projekt je zapravo zbir svih mojih afiniteta, hobija i pasija na jednom mjestu. Ovaj Solarni jedrenjak je, jednostavno rečeno, prototip mojih snova.

Jedriti sa brodom dizajniranim prije više od 100 godina, a biti brz jednako kao današnje, moderne jedrilice, nekako mi se namentulo kao izazov. Stalno maštam kako će se na regatama kormilari na modernim brodovima pušiti od ljubomore I zavisti kad u nevjerici budu shvatili da ih je upravo prestigao brod dizajniran 100 godina prije njihovog.

 Jedriti u potpunoj tišini restauriranim oldtajmerom, koji će biti vrhunac “zelene” tehnologije, ispred nosa "motornjacima" koji   zagađuju more,  troše zalihe kiseonika baš kao njihovi vlasnici zalihe iz novčanika, dok pritom moraju slušati mumlanje, turpijanje i arlaukanje sopstvenog motora usred tihe pučine. 

Ovaj brod će biti ogroman  podstrek za  promjene navika  i ako preobrati  samo jednog  gliseraša  da pređe sa benzina na vjetar, učinili smo prvi, najvažniji korak za očuvanje Jadrana. 

Današnja tehnologija već omogućuje da na ovom kuteru imam električni motor, i baterije koje se pune uz pomoć solarnih kolektora. Velika paluba omogućuje bar pet kvadrata solarnih kolektora, što je više nego dovoljno. Baterije se pune na sunce čitav dan, a onda motor služi samo za uplovljenje i isplovljenje - i to ponekad. Volim da isplovljavam i uplovljavam na jedra. Motor je dakle tu za neke nepredviđene situacije, 1 h autonomije sa brzinom od 5KNT mi je više nego dovoljno.

 Jedan od ciljeva je i medijsko lobiranje da lučke kapetanije,  marine i pristaništa prestanu da naplaćuju vez i plovidbene dozvole indexirane po dužnom metru plovila, već po konjskoj snazi motora. Apsurdno je da jedrilica, duga 20 metara, sa motorom od 150 konja, plaća veću cijenu od motorne jahte koja ima 15 metara i motorčinu od  3 000 konjskih snaga. Apsurdno je da eko taksa bude ista za jedrilice koje klize pored obale bez buke i talasa, i motornjake koji oru more, prave ogromne valove, i u zalivima trajno narušavaju obalu, floru i faunu, bukom uznemiravaju čitav živi svijet, uključujući i čovjeka. 

Ovo je plan razvoja broda:

Brod će na kraju ipak biti u mom vlasništvu,  ali pristup na solarni jedrenjak  biće otvoren  za sve učesnike u ovom projektu, ekološka udruženja,  autore eko emisija i eko projekata, sve radoznale moreplovce koji žele da primjene  naš koncept na svojim plovilima. 

Dakle, to će biti ploveće učilo. Sailing educational ship. 

 Kako bi ovaj brod zaplovio Jadranom, povećao ekološku svijest ljudi, preobraćivao bahate gliseraše  i omogućio mi da uhvatim inspiraciju na valovima - potrebno mi je vaše učešće.

Dakle, optimalno je da u finansiranju ovog projekta učestvuje puno zainteresovanih  ljudi, koji će finansirati po malo, ali pomalo i biti dio projekta, što je i suština crowdfundinga. Naravno, nikako ne želim da prisiljavam ljude koji su u egzistencijalnim problemima da se izlažu bespotrebnim troškovima, svakako da imaju prečih stvari u životu nego što je ovaj projekt. 

Ja sam naravno sa svoje strane pripremio  par zanimljivih poklona za sve koji bi ipak učestovali:

 Šta bih vam više reko, nego hvala što učestvujete u ostvarenju jednog sna koji je čini mi se, jednako lijep, koliko i koristan za blagotvoran uticaj na društvo i okolinu.

Rambo Amadeus sa posadom

*** Short English Summary ***

I will restore an old navy cutter and create a retro-futuristic sailboat that will promote sustainable solutions. The reconstructed solar cutter will feature an original wooden hull and classic rigging and sails combined with a solar-powered engine. The mission of the boat is to promote clean energy in the Adriatic and it will be open to organizations fighting for the same cause.

You can support this cause by picking some of the perks or just by making a donation. If you need more information, please do not hesitate to contact me.

Thank you!

Rambo Amadeus & The Crew

Dani u Vali

Dragi prijatelji drvenih barki,mora i jedrenja!

Neobično mi je drago da Vas ovim putem obavjestim o jednom pozivu od strane „Cronaves“ udruge za promicanje hrvatske maritimne baštine tj od njenog prijedsjednika Plamenka Bavčevića koji je uputio poziv kalafatskoj radionici Petra i Nenada Bokovca iz Bara za učešće u jednom veoma značajnom događaju a to je proslava 2400 godina od osnivanja Starog Grada na Hvaru u sklopu koje će se od 8 do 11 Septembra održati manifestacija „Dani u vali“

Evo i kratkog izvoda iz pisma:

Udruga za promicanje hrvatske maritimne baštine „Cronaves“, Zagrebačka 19, 21000 Split, Hrvatska

Banka Splitsko dalmatinska d.d., 114. Brigade 9, 21000 Split, Hrvatska

tel./fax: +385 (0)21 483 111 / info@cronaves.com / www. cronaves.com

Split, 04. veljače 2016.

Kalafatska radionica "Bokovac"

Branka Čalovića bb

(Stara autobuska stanica)

85355 Bar

Crna Gora

gosp. Nenad Bokovac

Dragi prijatelji brodova i mora,

sa zadovoljstvom Vas obavještavamo da se u okviru proslave 2400. godišnjice utemeljenja Staroga Grada osniva međunarodni Festival mora "Dani u vali" – Stari Grad koji će se održati od 08. do 11. rujna 2016.

U ime naše udruge i Grada Staroga Grada pozivamo brodare, udruge, vlasnike tradicijskih barki, uprave marina, nautičare i sve koji se bave pomorskim djelatnostima da sa svojim brodovima, posadama i gostima uveličaju ovu jubilarnu starogradsku obljetnicu i osnivanje Festivala mora 'Dani u Vali' – Stari Grad 2016.

Dragi mornari – prijatelji brodova i mora, pozivamo Vas na FEŠTU te se unaprijed veselimo vašem dolasku i zajedničkom druženju na Festivalu 'Dani u Vali' – Stari Grad 2016.

U očekivanju vašeg cijenjenoga odgovora srdačno vas pozdravljamo.

S poštovanjem,

'CRONAVES'

Ovim putem želimo da obavjestimo sve one prijatelje „kalafatske radionice Bokovac“ a koji su i do sada učestvovali u njenim aktivnostima i regatama kao posade ojedrenih barki  ako su zainteresovani da učestvuju i na ovoj manifestaciji da se jave gospođi Lali Bokovac u vezi dogovora o učešću na ovoj manifestaciji ili putem elektronske pošte na jadranka.b@t-com.me ili na tel: 067 228 012

Pozivom na ovako značajnu manifestaciju odato je veliko priznanje prije svega Petru i Nenadu Bokovcu koji su svojim radom dokazali da se i u Crnoj gori dešavaju pozitivna kretanja ka oživljavanju drvene brodogradnje.

 Porodica Bokovac momentalno ima u ličnom vlasništvu četiri ojedrene barke tipa „Arsenalka“ „Anđela“ „Andrea“ „Lana“ i „Jovan“ koja se proizvodila u bivšem tivatskom „Arsenalu“ a koja je u cjelosti projektovana i osmišljena od stručnjaka u tom preduzeću.

Takođe u njihovom vlasništvu je i jedna ojedrena korčulanka “Viktor“ sa ugrađenim unutrašnjim motorom.

No Bokovci ne miruju već i pored mnogobrojnih poslova koje imaju oko popravki raznih drvenih plovila započeli su i izgradnju još četiri nove arsenalke.

Evo još jednog razloga za zadovoljstvo jer poziv stiže iz Hrvatske u kojoj je renesansa drvene brodogradnje veoma uspjela a njihove udruge zdušno rade na oživljavanju tradicionalne brodogradnje u drvetu.

Za sada toliko a do septembra će biti još prilike da se čujemo.

Veliki pozdrav svima od Zorana Nikolića sa Prčanja.

Pokrenuta proizvodnja drvenih barki u Baru

Evo lijepih vijesti iz Bara iz najveće kelafatske radionice u Crnoj gori gdje će se od sledeće godine moći po želji kupca izrađivati različiti modeli drvenih barki od osnovnog modela pa sve do ojedrenih barki latinskim jedrom, za kojima zbilja zastaje dah gledajući ih kako lako i brzo sjeku valove. Ove barke su replike poznatih Arsenalki sa malim izmjenama u cilju boljih maritimnih osobina na moru , građene od punog drveta Murve, Hrasta i Muljike sa veoma preciznom izradom.

Porodica Bokovac do sada ima u vlasništvu već četiri gotove barke arsenalke „Anđnela“

,“ Andrea“, „Jovan“

 i „Lana“ i jednu Korčulanku „Viktor“, sve su ojedrene a dokazale su se do sada na brojnim regatama po Baru i Boki Kotorskoj na kojima su osvajali puno medalja i izazvaliveliko interesovanje gdje god su se pojavlivali.

Po riječima vlasnika radionice Nenada Bokovca cjene za pojedine modele bi varirale u zavisnosti od opreme koja je ugrađena u barke znači od osnovnog modela pa sve do ojedrenih barki sa latinskim ili nekim drugim tipom jedra po želji kupca.

Preliminarno cjene bi izgledale ovako

Za osnovni model barke bila bi 8000E.

Barka sa jarbolom i Lantinom, pajulima rađenim na kockice tj model kao „Lana“ koštala bi 13.000E

A model sa palubom tj kao "Anđela" 18.000E.

Ipak za sve dogovore oko detalja najbolje bi bilo kontaktirati majstora Nenada lično

 na br 069 558 400. Ili na e mail bokovacnenad@gmail.com  te jadranka.b@t-com.me

Više detlja na njihovom sajtu http://bokovac.com/

Drvena barka ne umire dok je u šumi drveta i sposobna meštra

oga meštra

 Calafat Workshop Bokovac from Bar existed from 1965. Maintenance and repair of wooden boats. Construction of new for customers. Installation of inboard engine. Setting the teak deck and repair of yachts and sailing boats. Yachts interior, construction of wooden traditional mast. We work with the highest quality materials. In our workshop, we have four Arsenalka that are otherwise replicas of old Arsenalka, which was made in the arsenal in the 70's, today's Porto Montenegro. Arsenalka is our protective products, our brand is created in our workshop. With this project we have just rescued this type of boat from disappearing, on which we are very proud. The fifth boat is type "Korčulanka". All five boats are with sail and are participants in more regattas in our country. We hope that we will, in the shortest possible time, cross the borders and be participants in international regattas... Through our work, we wanted to go a step further, by preserving the tradition of building wooden boats.

Nikolić Zoran

Pogledajte novi sajt "KALAFATSKE RADIONICE BOKOVAC" iz Bara

http://bokovac.com/