Evo 3 godine da se nisam ukrcao u
barku. Kada sam je prije tri godine
vadio radi redovnog održavanja počeo sam primjećivati da su mnoga rebra počela
da trule i nije bilo druge nego svu je raskopati i
vidjeti koliko rebara treba zamjenti.
Uglavnom su to bili capuli gornja kriva rebra. Kako je vrijeme prolazilo broj
rebara koja je trebalo zamjeniti se popeo do petnaestak komada.To su sve bila rebre stara koliko i barka. No masiva za
rebra nisam imao pogotovo ne prirodne krivine pa sam se odlučio da ih sam
izradim laminiranjem u epoksidu.
Takođe je trebalo promjeniti i
nešto oplate iznad vodene linije koja se pokazala trulom. Inače kako je barka dugo stajala vanka sve
više drveta je počelo slabiti jer izgleda dok je barka u voidi to truljenje je
sporije valjda zbog manjka kisika.
Nešto daske sam dobio na dar od mog
prijatelja Nenada Bokovc iz Bara a nešto sam kupio u okolini Nikšića na jednoj
pilani koja reže isključivo muljiku.
Izbor daske je jako loš i morali smo prebrati jako puno daske da bi našli ono
što nam bar približno odgovara.
Zahvaljujući Prijatelju Vitu
Vujoviću Naučio sam proces laminiranja rebara i remont je polako krenuo.
Narvno da bih došao do rebara
trebalo se ogoliti kompletno nadgrađe koje je bilo relativno zdravo ali od
lošijeg marerijala tako da sam se odlučio promjeniti i nadgrađe koje će sada
biti takođe od muljike. Muljika je inače autohtona vrsta borovine koja ne pušta smoli i odlično odnosi vodu.
Najveće razočarenje je bio donji
dio zrcla koje je inače bilo iz tri djela tako da sam i njega promjenio sada od
hrastovine i uklopio ga u prazninu epoksidnom smolom i šarfima od inoksa.
Obzirom da je barka 1971 godište i
da je pretrpjela puno reparacija a u pojedinim periodima dugo stajala na suhom
nije ni čudo da je dobila škerac tj malo se izvitoperila što je jako otežavalo
popravku jernije bilo simetrije koja je osnovna pri građenju ili reparaciji
barke.
Kada je došlo vrijeme da se radi
nadgrađe brinuo sam se kako ću to uraditi ali opet mi je Vito priskočio u pomoć i kompletno nadgrađe je sam uradio dok sam mu ja ponešto pomagao. Na kraju smo
uspjeli da od babe naprvimo đevojku iako je to bio vrlo mukotrpan proces.
Takođe smo ugradili novu jaku škacu
za jarbol izradili nove pajule i novo duboko, usko kormilo koje će sada biti
efikasnije od starog plitkog i širokog.
Od boja upotrebljavo sam hempelov
program. Izvanka dvokomponentni bjeli lak visokog sjaja a iznutra prvo temeljnu
a potom jednokomponentni završni lak takođe bjele boje.
Kompletno nadgrađe, pajule kormilo sam izlakirao sa 6 ruka bezbojnog laka što će biti teško održavati ali
trudit ću se svim silama da što duže ostane lakirana.
Ostaje još samo da se kupi novo
latinsko jedro pa da opet veselo zaplovimo Bokom.
U more je bačena prvi dan iza zimskog solsticija tj 22 12 tačno u podne.
Puno ozrava sa Prčanja od Zorana
Nikolića.