15. pro 2014.
5. stu 2014.
Barka Ivana Pavelića
Javio mi se
jedan veliki zaljubljenik u drvenu brodogradnju koji već neko vrijeme ostvaruje
svoj davnašnji san da sam napravi svoju vlastitu barku.
Ono što je
interesantno je da je izabrao moderan način gradnje drvenog plovila u epoksiju
,a ono što sam vidio me očaralo.Preciznost izrade lijepe linije sve je dovedeno
do savršenstva..
Evo i podataka
o gradnji barke
Utrošio sam
650 radnih sati plus 60 sati za iscrtavanje razmjeri 1:1, Epoksidne smole je
utrošeno 38 kg a u škart je pošlo 3 kg. Kolumba je produbljena prema krmi radi
boljeg držanja u orcu a istovremeno otežana sa 80 kg olova koje je raspoređeno
po protukolumbi.
Duga je 5m. Ima ravnu provu i ravnu krmu, gaz
joj je 50cm. Oplata je debljine svega 12 mm,a rebra 14mm. Ukupna težina je samo
300kg. Materijal upotrebljen za gradnju
je kombinacija smreka-hrast-mahagoni i tikovina. Kako sam kaže vesla se poput
đevojke na prvom sastanku.hehe..
Za one koji se
pitaju koliko košta ovo zadovoljstvo izrade u vlastitoj režiji evo i tih
podataka:
Za materijal
sam utrošio oko 18.000 kuna (2350 Eura)
a u slučaju da se neko interesuje za izradu slične barke morao bi da izkešira
oko 10.000 Eura za osnovni model bez jarbola i jedra.
Apropo
ojedravanja barka će imati jarbol od 5,4m te kao glavno oglavno jedro sa dva buma,a Imat ce dva prednja jedra-floka. Jedan na ašti od
prove a jedan na baštunu-1,25 m. Znači barka će biti tipa kutter.
GUC MEŠTRA SESSA
Još jedna
drvena ljepotica je poslije duže vremena. Obnovljena i puštena u more.
Vlasnik
drvenog guca lijepih linija Šjor Branko Marasović kazao mi je da je barka vrlo
stara. Građena je na Korčuli (a đe bi drugo) kao i većina baraka u Boki a radio
ju je poznati Korčilanski meštar Sesso
između 1912 i 1932 godine.
U zadnju
godinu dana barka je promjenila više majstora koji su na njoj radili a konačno
ju je dovršio Kalafat iz Bijele Azem Ramović koji je zanat izučio kod Branka
Šerovića svoga tasta.
20. ruj 2014.
Jedan Dalmatinski
*Razgovaraju dva dalmatinca.
*E moj Stipe, ona barka ča si mi je proda, pušća vodu.
*E, a ča si ti mislija, da će pušćat vino ?
*E moj Stipe, ona barka ča si mi je proda, pušća vodu.
*E, a ča si ti mislija, da će pušćat vino ?
Svjetlo na jugu jadrana
U zadnih godinu dana u Crnoj Gori su se počele
dešavati lijepe i pozitivne stvari u vezi revitalizacije gradnje drvenih barki a za to je zaslužna
porodica Bokovac iz Bara. Kada sam se neki dan čuo sa Nenadom rekao mi je „
zamisli Zorane prošle godine u ovo doba nisam imao čak ni materijal za izradu
barki ispred kuće a ovih dana smo završili sezonu jednom veoma uspješnom
regatom tzv Mach race trka drvenih barki ojedrenih latinskim jedrom"
No idemo redom. Za nepunu godinu dana izgrađene su
četiri pasare tipa ARSENALKE sa blagim modifikacijama ,sve četiri su dobije
jarbole i latinska jedra, učestvovali su na svim regatama koje su se održavale
po Boki pokupili jako puno trofeja ali i velikih simpatija organizatora i
publike. Učestvovao je i na jednoj izložbi fotogragija „ŽIVOT DRVENIH BARKI“
koju je upriličila naša poznata umjetnica dr.Maja Đurić kojom prilikom su
izloženi njeni foto radovi uz priču o svakom pojedinom vlasniku i njegovoj
barki.
Tako nešto može da uradi samo čovjek koji je svim
srcem želio da doprinese obnovi tradicionalne drvene brodogradnje u Crnoj gori
posebno što je izabrao da napravi replike poznate tivatske ARSENALKE koje su se
radile u tadašnjem Arsenalu počevši od 1970god. Neke od njih su još uvjek u
životu i plove Bokom ali sve ih je manje
iz prostog razloga što je održavanje tih drvenih ljepotica jako skupo za prosječnog
stanovnika Crne Gore.
Poslednja regata održana u Baru je po njegovim
riječima prva ovakve vrste uopšte na jadranu i sudeći po interesovanju svi su
izgledi da će postati i tradicionalna a u budućnosti i međunarodna sa većim
brojem takmičara.
Čitav događaj imao je izuzetnu pažnju medija snimljeno je puno fotografija a urađen je i film tzv dronom sa kamerom koji možete pogledati ovdje:
Nagrade za tri prvoplasirane ekipe bile su stilizovane
drvene arsenalke sa jedrom za čiju je ideju realizaciju tkođe odgovorna NVO
KALAFATSKA RADIONICA BOKOVAC.
Više o detaljima ove poslednje regate imate u prilogu
novinara POBJEDE Igora Perića na
No u razgovoru sa Nenadom saznao sam da on ima još
dobrih ideja o revitalizaciji drvene gradnje i neće se zaustaviti na ovome.
Njegova
supruga Lala je osnovala i nevladinu organizaciju"KALAFATSKA RADIONICA BOKOVAC" preko koje je išla sva
organizacija ovog događaja.
Moram na kraju napomenuti da je Nenad imao od koga naučiti
i savladati ovu umjetnost izrade drvenih brodica a to je njegov otac Pero koji
iako ima preko 80 godina još uvjek po cjeli dan provodi na škveru radeći kao
mladić.
Nadam se da će mo dogodine imati još više prilika da
pišemo o ovoj izuzetnoj porodici kojoj ne nedostaje energije za nove projekte.
Sa poštovanjem Zoran Nikolić.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)