17. sij 2017.

III Restauracija stare drvene barke modernom tehnologijom.


U ovom trećem nastavku Vito govori o krmenom masivu na svojoj staroj barci njegovom uklanjanju i postavljanju novog.


Izrada krmenog masiva – I dio

Čim se vrijeme proljepšalo i barka prosušila počeo sam sa radovima. Odlučio sam da počnem od krme i da stari krmeni masiv kompletno zamijenim novim. Tako da sam počeo sa uklanjanjem krmenih uzdužnih baknova (bočnih klupa) i krmene sponje koja drži bankove, da bi lakše mogao prići krmenom masivu i izvaditi sablone za krmena rebra.


Uzdužne bankove sam uspio izvaditi da ne uklanjam kontracente (kontramadijere) tako što sam listom pile za metal uspio ispilati sve brokve (eksere) kojima su bankovi bili učvršćeni. Poprečni banak sam ostavio da drži raspon barke, da se barka što manje deformiše. Na sledećoj slici može se vidjeti ključ gdje je prilikom poslednje rekonstrukcije spojena krmena kontraasta sa krmenim masivom, može se primijetiti da je istrulio dio krmene ploče na mjestu gdje se zadržavala voda izeđu krmene ploče i bankova.


Takođe može se uočiti i plastični čep kojim je začepljena rupa za propelersko vratilo kroz krmeni masiv u kojem je stalno stajala voda, koja je glavni uzrok truljenja krmenog masiva.


Kada sam uklonio uzdužne bankove i sponju počeo sam sa skidanjem farbe i uklanjanjem krmenog masiva. Veći dio krmenog masiva nijesam uspio skinuti u jednom komadu nego sam ga razbio glijetom za drvo. Oni djelovi koji su bili pričvršćeni pasaicama od mesinga njih sam uspio rastaviti bez razbijanja.



Prilikom rastavljanja naišao sam i na bišu. Uspio sam izvući jednog crva i slikati ga fotoaparatom, da bi ga na kompjuter uvećao. Na crve sam naišao jako visoko u drvetu iznad vodne linije, što me odmah zainteresovalo, da je morska biša (Teredo navalis, Shipworms) ne bi se nalazila toliko visoko iznad vodne linije. Kada sam sliku crva uvećao na kompjuter odma sam shvatio da se radi o “kopnenoj” biši koja najčešće napada parket, namjestaj, krovne grede. Pretpostavljam da se biša nalazila u komadu drveta od kojega je zamijenje krmena ploča, pa je od tuda prešla na krmeni masiv, jer ovi crvi vole trulo drvo.


Meže se primijetit da sam uklonio dva panižela (madijera koja dodiruju kobilicu) i oslobodio krmeni masiv od rebara da bi ga lakše rasklimao i skinuo.



Najveći problem je bilo izvaditi pocinkovane pasaice da ne bi pukla kobilica. Najteže ih je bilo okrenuti u krug da popušti kontakt pasaice sa kobilicom. Napravio sam jednu zeljeznu ploču na kojoj sam zavario maticu u koju može da udje gornji kraj pasaice. Kada sam uspio razmrdati pasaicu pomoću papagajki da se moze okretati u krug onda sam stavio tu metalnu ploču na pasaicu i pomoću dva struka (stege)  uspio izgurati pasaice.

Kolumba je izradjena od hrastovine, hrastovina ima tanina u sebi u kontakto sa vodom je pocrnjela, površinski je malo ispucala, ali to nije opasno jer će se te pukotinice popuniti epoxyjem. Inače kobilica je u jako dobrom stanju, pogotovo što je sa donje strane imala prohromsku lamu i hrastovu šoletu.


Kada sam uklonio krmeni masiv odlučio sam da izvršim neke promjene u konstrukciji krmenog masiva u poređenju sa starim.  Nije mi se sviđjalo to što je krmeni masiv izradjen od masiva debljine 5 cm i u njega su ukopani jako plitki utori u kojima leže lijevi i desni panižel, iz tog razloga površina kalafatavanja (šuperenja)  je jako mala.


Ako se pogleda prethodna slika koja predstavlja poprečni presjek Rebra No. 2. i uporede crvene linije (koje predstavljaju oblik utora) na starom rebru i novom može se primjetiti da je kod novog rebra dužina nalijeganja panižela mnogo veća nego kod starog. Još jedan od razloga zašto sam se odlučio na ovakav način izrade krmenog masiva je taj jer će se madijeri lijepiti epoxy smolom pa da je površina lijepljenja što veća.


Nakon što sam izvadio stari krmeni masiv i pasaice počeo sam praviti šablone za novi krmeni masiv. Šablone sam napravio od balze debljine 5 mm, jer mi je ona imala dovoljno čvrstoće da se ne uvija, a bila mekana da bi je lako rezao skalpelom.


























 Za sada toliko do sledećeg javljanja kada ide drugi dio istog članka o krmenom masivu.





28. pro 2016.

Edu-boat I




Poštovani čitaoci našeg bloga.
Zahvaljujući inžinjeru brodogradnje Vitomiru Vujoviću od danas će mo biti u prilici da objavljujemo i tekstove edukativnog karaktera iz oblasti brodogradnje sa akcentom na drvena plovila manjih dimenzija kakvih je najviše na našem priobalju kada su u pitanju drvene barke.
U prvom od članaka iz ove serije bit će obrađena tema o izradi polumodela radi izrada linija trupa drvenog broda.
Prenosimo njegov članak u potpunosti.

Izrada linija trupa drvenog broda na osnovu polumodela

Postoji više metoda kako se može konstruisati plan linija svakog broda, pa pako i drvenog broda. Jedna on načina je izradom polumodela u određenoj razmjeri. Prije nego se počne sa izradom polumodela potrebno je odrediti neke osnovne karakteristike broda, kao što su tip drvenog broda, njegovu namjenu, da li će imati kabinu,palubu, tip propulzora i njegove glavne dimenzije. Ovi podaci mogu biti po želji samog narucioca broda ili po želji samog brodograditelja. Kada su definisane prethodno navedenih karakteristike i precizirane glavne dimenzije broda, npr. dužina broda, širina broda na glavnom rebru, visina slobodnog boka ... brodograditelj može poceti izradu polumodela. Za drvene brodove čija dužina ne prelazi 10 m polumodel se izrađuje najčešce deset puta manji u odnosu na stvarni brod.
                Brodograditelj kao prvo mora napraviti adekvatan drveni blok od kojega će izraditi polumodel. Taj blok drveta se sastoji iz više drvenih letvica međusobno spojenih u jednu cjelinu. Drvene letvice moraju biti tako spojene da se nakon izrade polumodela mogu lako rastaviti, ne smiju biti lijepljene međusobno. Najcešće se spajaju sa dva ili više drvenih spinela.



Dužina polumodela predstavlja rastojanje između tačaka P i K. Tačka P predstavlja tačkun presjeka linije skoka palube i linije presjeka provena statve i oplate, a tačja K predstavlja tačku presjeka linije skoka palube i linije krmene ploče. U ovom tekstu je prikazana izrada polumodela drvene pasare, tako da se tačka K u nekim drugim slučajevima kao npr. gajete, dobija presjekom linije skoka palube i krmene statve. Treba napomenuti i to da u dužini polumodela ne ulaze dimenzije statvi, tako da bi se dobila dužina polumodela prvo stvarnu dužinu broda treba umanjiti za dimenzije statvi, a onda je skalirati faktorom razmjere.


Drvene letvice su dužine nešto veće od dužine polumodela. Širina drvenih letvica je nešto veća od poluširine dvenog broda. Debljina drvenih letvica odgovara rastojanju između vodnih linija, od broja vodnih linija zavisi i broj letvica . Najgornja letvica, ona najbliža palubi je najčešće najveće debljine da bi se iz nje mogao izrezati skok palube. Sve dimenzije polumodela su proporcionalno umanjene u odnosu na dimenzije svarnog broda.


Kada su letvice sastvaljene u blok na njemu se iscrtavaju osnove linija – kontura broda, po kojima se vrši rezanje.


Kada se izrežu svi komadi koju su višak, ostane grubo oblikovani polumodel koji brodograditelj sad treba doraditi i dovesti u zeljenu geometrijsku formu.




Kada je polumodel konačno gotov, potrebno ga je rastaviti, svaka od ovih drvenih letvica predstavlja po jednu vodnu liniju. Na hamer papiru se icrta mreža, ta mreža prestavlja pozicije, vodnih linija, rebara i uzdužnjaka u pojedinim projekcijama. Treba napomenuti da je potrebno odrediti uzdužno rastojanje izmedju reba, jer će to kasnije biti stvarna pozicija rebara. Onda se na mrežu koja je iscatna na papiru postvalja letvica po letvica i iscrtavaju oblici vodnih linija. Iz tih vodnih linija kasnije se dobijau presjeci rebara. Neki od brodograditelja ne crtaju linije polumodela nego direktno izrađuju tablicu očitanja, množe faktorom skaliranja vrijednosti iz tablice očitanja i crtaju plan linija broda u svarnoj veličini. Da bi se dobila tablica očitanja potrebno je na svakoj letvici – vodnoj liniji ucrtati pozicije rebara i na mjestima tih pozicija mjeriti vrijednosti sublerom ili lenjirom.




Kada je gotov plani linija polumodela ili tablica očitanja, na podu radionice sastavi se nekoliko sperploča u jednu zajedničku površinu, tako da se dobije ravna glatka površina i najčešće opituraju u bijelo. Na toj površini se icrtavaju stvarne linije drvenog broda. Kada se „upeglaju“ sve projekcije te šperploče se rastave da ne zauzimaju prostor u radionici i ostavi samo jedna šerploča na kojoj su iscrtane linije rebare. Neki od brodograditelja sperploče ne spajaju na podu, nego na nekom od slobodnih zidova, da manje zauzimaju protor, a i da može koristi linije tokom cijele procesa gradnje drvenog broda. Poslednje 4 slike preuzete sa Facebook stranice Skol Ar Mor.






Autor Vitomir Anta Vujović 

18. pro 2016.

II Restauracija stare drvene barke modernom tehnologijom.

Ovaj put donosimo nastavak predhodnog teksta Vita Vujovića sa ciljem da ispratimo kompletan proces renoviranja njegove male porodične barke.
Drugi dio teksta prenosimo u cjelosti te ukoliko imate neke komentare ili pitanja slobodno se obratite.


"Barka je izvađena 5. 4. 2016., autodizalicom na pontu ispred kuće. Nakon vađenja pristupilo se pranju barke pumpom pod pritiskom. Treba biti oprezan prilikom pranja barke pumpom pod pritiskom, pogotovo ako je pumpa mnogo jaka, jer hoće da ošteti drvo pogotovo dok je drvo još mokro. Barke se prije vađenja nije duži period vremena vozila pa se na podvodni dio uvatilo dosta lišpida (murave), a na prohromskoj lami (lajsni koja štiti kobilicu od oštećenja) gdje je otpala antivegetativna zaštita pojavile su se i mušlje.




Cilj  je bio pranjem skinuti što više farbe i lišpida sa podvodnog dijela barke, ali pažljivo da se ne ošteti drvo.


Nakon toga je barka dobro isprana slatkom vodom da se pokuša što više eliminisati so. Inače prilikom svakog održavanja, barku je potrebno što bolje oslačiti, jer od soli sve mašine stradaju, pogotovo šlajferice, jer prilikom šlajfovanja so zajedno sa djelicima farbe i drveta prolazi kroz samu mašinu. Teško je eliminisati so koja je ostala u drvetu, ali barem ispiranjem barke se ukloni onaj površinski dio soli na farbi koja je nastala kristalizacijom morske vode prilikom sušenja barke. Po završetku rada na barki sve mašine trebalo bi rastaviti i očistiti, a metalne djelove naprskati WD sprejom.



Prije samog vađenja sa par brokava na obije strane barke senjata je stvarna vodna linija, jer je pređašnja vodna linija bila loše izvučena. Može se vidjeti da je vodna linija u provenom dijelu bila mnogo podignuta. Stvarna vodna linija kasnije će trebati radi pozicioniranja barke prilikom vađenja linija barke.



Nakon završenog pranja, pojavile su se kritične mjesta na madijerima u podvodnom dijelu barke (to su ove crne fleke).Na unutrašnjem dijelu barke ostalo je još mnogo farbe da bi se moglo utvrditi zatečeno stanje, jedino se mogla izvesti procjena na osnovu trvroće drveta.


Nakon završenog pranja barka je uspravljena i obezbijedjena da se ne deformiše i ostavljena da se suši.


Obnova barka je planirana primjenom epoxy smole iz tog razloga je potrebno da procenat vlage u drvetu bude što manji. Danas literatura o primjeni epoxy smola u drvenoj brodogradnji najčešće spomonji cifru od maksimum 15 % vlage u drvetu, što niže to bolje, optimalan i realan procenat  vlažnosti u  drveta je 10 % ± 2 % koji se može postići susenjem u nekom zatvorenom prostoru sa dobrim provjetravanjem,.Postoje i komore (sušare) u kojima se mogu kontrolisati uslovi pa se taj procenat vlage u drvetu može još dodatno sniziti.
Proces truljenja drveta je proces oksidacije, u slučaju drvene barke potpomognut vlagom iz morske vode. Da bi se zaustavio proces truljenja drveta – oksidacije potrebno je što više izolovati drvo od kiseonika, a u ovom slučaju i od morske vode. Odnosno drvo „zarobiti“ u što manjem volumenskom stanju sa što manje vlage u njemu epoxy smolom. Ako uzmemo za primjer jedan kvadar od drveta (50 x 50 x 100 mm) i njega premazemo epoxy smolom, a u njemu je ostao procenat vlage veći od 30 % i polovinu uronimo u vodu, a polovinu ostavimo na suncu. Sunce zagrijava taj komad drveta i vlaga koja je ostala u drvetu pokušava da ispari, unutar toga komada drveta kako se zagrijava raste pritisak, jer je premazan epoxy smolom (kao neki tank pod pritiskom) i usled toga porasta pritiska i „želje“drveta za smanjenjem volumenskog stanja epoxy smola puca i kroz te pukotine ulazi voda iz uronjenog dijela kvadra. U konačnici zaštita epoxy smolom sad ima kontra efekat, jer otežava drvetu da se osuši i zadrzava vlagu, a samim tim pospješuje proces truljenja.

Na samom početku kad je barka izvađena teško je bilo procijeniti koliko će nje biti zamijenjeno, samo što se znalo je da će biti zamijenjen kompletan krmeni masiv i sve korbe (rebra) i madijeri (oplata) koji su dotrajali. Tako da za precizniju procjenu bilo je potrebno sačekati da se barka prosuši i da se skine veći dio farbe. Ali vrijeme nije baš išlo na ruku jer su cijeli April i Maj bili kišoviti, pa je veći dio vremena barka provela pokrivena pod najlonom."